Vijesti / Naši ljudi
Naši ljudi
PODTUREN Marina i Vlado Murk obnovili kuću staru 150 godina u međimurskom štihu
MH, Privatna arhiva

MEĐIMURSKA HIŽA STARINA

PODTUREN Marina i Vlado Murk obnovili kuću staru 150 godina u međimurskom štihu

U kući je živjelo pet generacija i sve je očuvano kao nekad

Prije deset godina Marina Murk (62) naslijedila je od roditelja, Antuna i Sabine Strahija (rođ. 1924. god.), staru obiteljsku kuću. I dok bi se neki mladi u takvim situacijama odlučili za rušenje i prodaju djedovine, zajedno sa suprugom Vladom (63) odlučila ju je obnoviti, udahnuti joj starinski štih i prikazati mlađim generacijama kako se nekad živjelo na međimurskom gruntu. Iako su u njoj živjele brojne generacije njezinih predaka, obnova i revitalizacija ipak je bila nužna. Da bi je sačuvali od zuba vremena u pomoć su priskočili brojni vrsni majstori koji su pod stručnim nadzorom supruga Vlade odradili zaista vrhunski posao koji brojne posjetitelje ostavlja bez daha. Nakon deset godina mukotrpnog odricanja i ulaganja Međimurska hiža starina obitelji Strahija, Nedeljko i Murk spremna je za prihvat posjetitelja. Nedavno su je posjetili i učenici drugog razreda Osnovne škole Podturen s učiteljicom Ljiljanom Ovčar i ostali oduševljeni.

PODTUREN Marina i Vlado Murk obnovili kuću staru 150 godina u međimurskom štihu Fotogalerija

- Međimurska hiža starina do sada nije bila otvorena za javnost. No, nakon što smo radove priveli kraju tkogod želi može je doći razgledati. To nam je i bio prvotni cilj, da sačuvamo kuću za nove generacije koje dolaze. Obnavljali smo je isključivo vlastitim sredstvima, a svojim znanjem pomagali su nam iskusni majstori, dok je suprug sve rukovodio. Kuća je zaista specifična. Grunt izgleda onako kako su nekada izgledali, ima drvarnicu, kuržnjak, zdenac..., rekla nam je Marina.

- Obnova kuće i sami radovi išli su dio po dio, prostorija za prostorijom, kako smo imali novce. Nismo čekali da dobijemo pomoć od drugih, sve smo sami odradili. U jednoj je prostoriji otpala žbuka do pola zida i to već u prvoj godini obnove pa smo se prvo prihvatili žbukanja. Uz to, trebalo je obnoviti stolariju i fasadu. Srećom, poznajemo vrhunske zidare, majstore i keramičare koji su fantastično odradili posao, do najsitnijih detalja. Ono što je još preostalo je hidroizolacija, no kako je riječ o velikoj investicija morat će pričekati neka bolja vremena, napomenula je.

PREKRASNO DJETINJSTVO

Za kuću je vežu lijepe uspomene iz djetinjstva.

- U kući nas je živjelo osmero: roditelji, petero djece i baka. Živjeli smo skromno, ali nam ništa nije nedostajalo. Bili smo vrlo religiozni. Uvijek smo se okupljali za Božić, Uskrs ili rođendane. Mama je znala ispeći zdigane štruce i kruh i to nas je čekalo na kauču. Imala sam nevjerojatnu roditeljsku ljubav i prekrasno djetinjstvo, prisjetila se naša sugovornica.

- Jako volim i poštujem braću i sestre. To su: Slavko Strahija, Stjepan Strahija, Nadica Strahija Knapić i Ljubica Strahija Kolarić. Vrlo sam im zahvalna što su mi darovali kuću, naglasila je.

Kuća ima sedam prostorija i dva podruma.

- Nekada nije bilo hladnjaka pa su podrumi služili kao mjesta u kojima smo čuvali hranu. Tu su bile lodrice pune masti. Imali smo pet krava i tu smo čuvali mlijeko i sir, ali i zimnicu i krumpir. To nam je bio špajz, objašnjavala nam je Marina pokazujući specifičnosti gradnje podruma. - Pogledajte ovaj podrum. Sve je boltano. Tu nema armature i tako smo ga ostavili. Podrum nema prozore, već otvore za ventilaciju, a ulaz u podrum krasi obiteljski grb.

Na ulazu u kuću nalazile su se oronule stepenice koje su obnovili, a u njih su ugrađeni najdraži predmeti Marininih roditelja: mamina šalica i pribor za jelo te tatin alat.

- Ovo je bila prva hiža i u njoj sam ostavila sve izvorno kako su čuvali moji roditelji, ponosno nam je pokazivala prvu prostoriju – Tu su masivni drveni ormari prepuni stare odjeće, kreveti s posteljinom od perja, kolekcija šešira mog oca. Svaki detalj mi je poseban i drag. Čuvam 'guzajnke' moje majke koje je sama izrađivala, imam i onu u kojoj se udala. Čuvam i njezinu šivaću mašinu, škare, naočale. Školovala se za šnajdericu u Mačkovcu. Tata je radio 15 godina vani, u Tirolu, i čuvam njegove putne torbe. Sjećam se da je kući dolazio samo dva puta na godinu, za Božić i tijekom ljeta, objašnjavala nam je naša sugovornica.

- Kroz dan smo boravili u jednoj prostoriji. Tu je bila velika krušna peć, zidani šporet i krušna pećnica za kruh gdje je mama tjedno pekla kruh za veliku obitelj. Na drugoj strani bila je improvizirana kupaonica s metalnom kadom. U sobe smo išli samo na spavanje, pojasnila nam je.

Vaze, kace, prvi drveni sudoper, drvena izrezbarena škrinja u kojoj se čuva svečana odjeća koja se nosila nedjeljom kad se išlo na misu, molitvenici i dokumenti iz kraja 19. stoljeća, samo je dio bogate ostavštine koje Marina i Vlado pažljivo čuvaju od zaborava. Većina predmeta je obiteljsko nasljeđe, a nešto su im poklonili građani.

BEZVREMENSKA LJUBAV

Marina i Vlado Murk zajedno su više od četiri desetljeća.

- Vjenčali smo se 1980., a godinu kasnije roditelji su nam darovali zemljište na kojem smo počeli graditi kuću. Bilo je teško. Radila sam kao službenica, a suprug na Elektri, nismo imali auto. Roditelji su nam čuvali djecu, a kad bi nakon posla došli kući prvo smo išli raditi na polje, kako bi pomogli mojim roditeljima i na taj im način zahvalili što paze djecu. Nekada nije bilo vrtića u svakom mjestu kao što je to danas. Naradili smo se kroz život i kad smo prije tri godine stekli uvjete odlučili smo se za prijevremenu mirovinu, rekla nam je Marina.

Osim brige o staroj kući uređuju i održavaj svoju kuću i okućnicu. Imaju veliki cvjetnjak, povrtnjak i voćnjak, a obrađuju i vinograd. No, najsretniji su u krugu obitelji. Ponosni su roditelji dvoje djece. Maja Murk Gotal je medicinska sestra na Odjelu neurologije Županijske bolnice Čakovec. Udana je te sa suprugom Goranom ima dvoje djece Jakova (15) i Janju (14). Sin Luka je magistar kineziologije, trener s višegodišnjim iskustvom u individualnom i momčadskom radu te otac djevojčice Matije (6).

- Želja mi je da ovu kuću ostavimo našoj djeci, prvenstveno unucima. Pokazali su nam zaista veliku podršku, a sada je to mjesto gdje održavamo razna obiteljska druženja i slavlja, dodala je Marina. - Naravno, svi građani su dobrodošli i slobodno mogu razgledati hižu i stari grunt. Oni stariji sigurno će se prisjetiti svog djetinjstva, a mladi pak iz kuće u kojoj je prošlo pet generacija mogu štošta naučiti o tome kako se nekad živjelo u našem kraju, poručila je za kraj.

Najnovije

Reci što misliš!