Nebrojeno ostataka rimske keramike, keramike iz srednjeg vijeka, nekoliko stoljeća stara sjekira, samo su neki od arheoloških nalaza kojima se može pohvaliti arheolog amater iz Dekanovca Josip Globar
Već gotovo osam godina pronalazi svakakve povijesne ostatke, a tim se hobijem počeo baviti sasvim slučajno.
– Još dok sam radio sam našao ispred škole u zemlji koju su dovezli za uređenje okoliša staru kamenu sjekiricu za koju se smatra da je iz vremena kasnog neolitika, bakrenog doba. Odnio sam je u Muzej. Pa san onda našao dijelove keramike i tako sam se zainteresirao za to.
– Čuo sam da ima dosta tih ostataka oko Beloga pila, počeo hodati po polju, tražiti i puno toga sam našao. Sve što nađem ostavim Muzeju, to je najbolje, govori nam Globar koji je nedavno Muzeju dostavio vrećicu svakakvih ostataka keramike. Zaposlenici Muzeja Međimurja Čakovec uvijek su mu na raspolaganju i rado pomognu u detekciji njegovih nalaza.
– Definitivno se dogodi da se nađu zanimljive i vrijedne stvari. Gospodin Globar je što se toga tiče super, dolazi do raznih vrijednih podataka na terenu. Javio nam je o vrijednom nalazu koplja, području gdje je pronađeno. S iste lokacije najvjerojatnije imamo i nalaz rimske kacige. To nam je jako vrijedno, objasnila je arheologinja, viša kustosica Branka Marciuš koja je pregledala novi Globarov ulov u kojem se našlo svega.
Prema obliku i ukrasima detektirali su ostatke predmeta iz vremena antike, ranog srednjeg vijeka. Zahvaljujući višegodišnjem druženju s muzejskim arheologinjama i povjesničarkama i sam je Globar puno naučio, osim toga zanima ga povijest pa i dosta proučava.
– Rimsku keramiku znam prepoznati za koju su specifične arabeske, tamnija je i znam sastav, prepoznajem ukrase. Tražim malo i po internetu, pročitam o srednjem vijeku, rimskom dobu. Dok imam vremena malo googlam i nešto naučim. Meni je to zanimljivo makar nemam od toga materijalne koristi baš nikakve. Osim toga malo se prošećem kad idem tražiti, priznaje nam Globar. S ljepšim vremenom kaže više je na terenu, obilazi polja i mjesta za koja se zna da obiluju nalazima.
Rimska vila u Domašincu
– Imamo u Domašincu rimsku vilu rustiku, srednjovjekovno gradište je pronađeno u okolici Domašinca, isto tako mlađe željeznodobno groblje i ne samo to, tamo je pronađena najstarija keramika u Međimurju iz razdoblja kasnog neolitika, to je peto tisućljeće. To je ta kultura zapadno transdanubijske linearne keramike, Domašinec krije ta nalazišta, otkrila nam je Marciuš dodajući kako je taj položaj bio vrlo povoljan za život zbog povišene terase i dvije rijeke koje su se tamo spajale. Zna to i Globar koji se naoružan tek plastičnom vrećicom uputi u potragu. Iskusni je tragač, poznaje pravila pa zna da se ne smije kopati, kao i da sve što nađe treba završiti u Muzeju ili kakvoj drugoj ustanovi koja prikuplja takvu građu.
– Dok imam volju, dok je ljepše vrijeme onda idem par dana za redom. Imam samo vrećicu, a ti nalazi su gore na površinama, samo treba dobro gledati. Sad sam već verziran i vidim već na pet metara gdje je što. Znaju me ljudi pitati kaj hodam po polju s vrećicom, nema gljiva, nema bilja, još su malo skeptični prema tome, ne vjeruju baš da tu nečega ima, otkiva Globar kojeg veseli svaki nalaz. Dodaje da se nalazi prema Zakonu i moraju darivati institucijama jer sve što se nađe u zemlji, vodi, moru a ima svojstvo kulturnog dobra pripada Republici Hrvatskoj.
– Svi su ti nalazi vrijedni utoliko što pokazuju eventualno arheološko nalazište, upućuju na to da tamo ima arheološki zanimljivih nalazišta i putokaz su za dalje. Nama je interesantan srednji vijek jer imamo jako malo nalaza iz tog vremena i poticaj nam je da idemo to istraživati, objašnjava Maricuš. Na pitanje kolika je materijalna vrijednost nekog predmeta starog nekoliko stotina ili tisuću godina, dobivamo odgovor koji možda ne bismo očekivali.
– Ti nalazi nemaju materijalnu vrijednost u smislu da bi vrijedili tisuće eura, otkriva Marciuš.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3595
