KAJ BUMO JELI

UMIROVLJENICA NINA BAJKOVEC IZ ČAKOVCA Vraćam se starinskim jelima, donosimo recept za Kelešicu

Od kako je prije oko godina dana otišla u mirovinu, Nina Bajkovec iz Čakovca vrijedna je jednako kao i kad je trebalo ići na posao i jednostavno ne razumije kako tako brzo prođe vrijeme

– Kuhala sam i pekla i kad sam odlazila na posao, isto tako ručak i večeru pripremam i sada. I izvan kuhinje bavim se stvarima kao i prije mirovine, radim vijence, cvjetiće i buketiće u svojoj maloj radionici i punim svoj kreativni kutak raznim ručnim radovima. Kako to da nemam ništa viška vremena, pita se u čudu Nina.

No, simpatična domaćica u mirovini je otvorila svoju kućnu radinost kojoj ipak posvećuje nešto više vremena nego kad je i radila pa vrijeme brzo proleti. – U tome toliko uživam pa nekad ni ne vidim koliko me obuzme i koliko mi vremena oduzme, shvatila je.

Osim u kreativnom radu Nina vrijeme voli provoditi i u kuhinji pa se barem jednom tjedno na njihovu stolu nađe neka slastica, bilo slatka ili slana. – Moje deserte ukućani vole, a obavezno nešto pripremim i kad dolaze gosti. Za ovu prigodu nisam znala što bi, slatko ili slano… Razmišljala sam koji recept da napravim za novine pa sam na kraju pripremila i jedno i drugo, kazala je. Zatekli smo je u kuhinji kako priprema kelešicu, starinsko, težačko jelo od masti, vrhnja, brašna i mlijeka.

– Zasitno je to jelo koje se nosilo na polje kad su bili radovi. Često su je radile moje bake, prabake, ali i njihove bake, govori dok mijesi dodajući da kelešica može dobro poslužiti kao pecivo uz salamu i sir ili kao grickalica uz gledanje televizije, a može se složiti i slatka verzija. Ne ide tu puno namirnica. – Negda toga svega, toliko namirnica i začina, kao danas nije bilo, a slanine su većinom svi imali, naglasila je. Kada je tijesto stavila peći iz frižidera vadi tortu. – Morala sam vam i to pripremiti, tako je ukusna i jednostavna. Odlično paše uz kavu, objašnjava dok reže smijući se kako ispeći može sve, no rezanje torti i kolača joj nije jača strana. Ninu, koja zrači radošću i vedrinom, teško je odbiti, probali smo sve. Dok je torta ukusna i sočna, kelešica zaista može i kruh zamijeniti.

Vraćam se starinskim jelima

-Nekada sam još više pekla. Kad su djeca bila manja, rođendan nije mogao proći bez torte. Uvijek su imali svoje želje, torta ova, torta ona, pa Barbie torta… Ta moja bilježnica s receptima za kolače jedva da se vidi čitati koliko se koristila. Stvarno je već jadna, ali u njoj su recepti koji su nam svima ukusni pa je i danas uzimam u ruke kad pripremam kolače za Božić ili drugi blagdan. Novije ideje za što peći i kuhati nalazim i na internetu, da nije uvijek sve isto. Unucima ne moram pripremati torte jer je i snaha odlična u tome, kazala je Nina koja je kuhati počela s 12 godina uz pomoć mame i bake. Od njih je puno naučila. Danas obožava kuhati sve, od variva, preko mesa, do raznih juha.

– Suprug nije izbirljiv, sve voli i jede, glavno da je svaki dan friško.. Ja ne volim gljive, ali i to pripremim povremeno, navodi Nina. Sad kad je u mirovini, priznaje, rado se vraća starinskim receptima poput kelešice koje se sjeća iz djetinjstva, no rijetko su koji zapisani pa se mora potruditi naći ih, jer baka više nema da joj ispričaju pa da ih sama zapiše, a mama se više ne sjeća točnih sastojaka i postupaka pečenja. No zajedničkim trudom i s malo potrage uvijek se nađe željeni recept.

Sve potrebne namirnice nabavlja na čakovečkom placu. Kupus redovito kiseli sama, zimi kuha hladnetinu, a povremeno ispeče i kruh. U svemu se snađe te vjeruje, ako ne probaš, ni ne znaš da možeš, pa tako misli da se u kreativnom radu, isto kao i u kuhinji s receptima, samo treba okušati prije nego kažeš „ne mogu“.

KELEŠICA

SASTOJCI
50 dkg glatkog brašna
20 dkg slanine
2 dcl kiselog vrhnja
1 žličica soli
2 dcl mlijeka

soli po potrebi (ovisno o slanoći slanina)

PRIPREMA

U veliku posudu stavimo sve sastojke i zamijesimo kompaktno čvrsto tijesto, razvaljamo ga na debljinu oko pola centimetra. Stavimo tijesto na protvan i narežemo na željene oblike, veće ili manje. Ako želimo posipamo s malo sezama, no nije obavezno. Stavimo u pećnicu na 200 °C na oko pola sata, tako dugo dok ne dobiju lijepu zlatnožutu boju.

*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3593

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije