Životinje se iz čakovečkog skloništa izvoze u Njemačku, gdje se prodaju putem internetskih dućana ebay, quoka, markt… po cijenama od 215 do 290 eura! Tvrdi to naša sugovornica (podaci poznati redakciji) koja je medijima poslala fotografije pasa koji se prodaju na njemačkim portalima.
Navodi primjere više pasa, među kojima je i Gonzo, koji se našao u oglasniku quoka.de, u kojem se, kako piše, prodaje u korist njemačke udruge Tierwald po cijeni od 215 eura. Ako se ne pronađe novi vlasnik, pas će morati biti vraćen natrag u Hrvatsku, piše u oglasu. Sklonište udruge za zaštitu životinja Prijatelji surađuje upravo s tom njemačkom udrugom, čiji članovi jedanput mjesečno “izvoze” pse lutalice.
– Životinje iz čakovečkog skloništa transportiraju se više od tisuću kilometara, kako bi po dolasku u Njemačku, umjesto u sretnom domu, završile u jednom od tzv. skladišta, te tamo čekale hoće li se netko smilovati i platiti gotovo 300 eura za hrvatskog psa lutalicu. Umjesto obećanog sretnog doma, psi završavaju na internetskoj tržnici kao par cipela. Njemački su internetski oglasnici prepuni čakovečkih pasa. Cijene su različite, bez vidljivog kriterija, i variraju od 215 do 290 eura – tvrdi sugovornica i dodaje da troškove cijepljenja, mikročipiranja, kastracije i dio troškova uzdržavanja podmiruju gradovi i općine.
Aleksanda Hampamer, predsjednica udruge Prijatelji, ne krije da se psi iz Čakovca od 2009. godine odvoze u Njemačku, i to u prosjeku desetak životinja mjesečno.
– Surađujemo s njemačkom udrugom koja nam pomaže u udomljavanju pasa kojima u Hrvatskoj ne uspijevamo pronaći novi dom. Mi im šaljemo fotografije i podatke, a oni ih potom stavljaju u oglasnike, tražeći im udomitelje. Cijene koje se navode u oglasnicima zapravo su troškovi cijepljenja, mikročipiranja, sterilizacije i prijevoza do Njemačke, koje mora platiti novi vlasnik. Sve se radi po zakonu, a ta njemačka udruga ima sve potrebne dozvole – tvrdi A. Hampamer. Njemačka udruga, koja im, dodaje, uvelike pomaže u financiranju rada azila u Čakovcu, nema svoje sklonište, pa njezini volonteri dolaze u Čakovec kombi vozilom i prevoze pse novim vlasnicima.
– U Njemačkoj, istina je, postoji crno tržište pasa, ali mi radimo po zakonu, a bez donacija teško bismo mogli držati sklonište otvorenim – odgovara Hampamer.
Objavljujemo demantij Aleksandre Hampamer, predsjednice udruge Prijatelji vezan uz gore objavljeni članak:
Pse iz azila prodaju u Njemačkoj po cijeni od 215 do 290 eura. Ovo je naslov članka koji je jučer izašao u Večernjem listu nakon što je navodna bivša volonterka naše udruge poslala medijima e-mail optužbi protiv našeg skloništa.
Zahvaljujem se novinaru Večernjeg lista koji je nazvao i pitao nas za izjavu i mišljenje, a ovim putem želim javno reći da sam proteklih godinu dana na sve moguće načine maltretirana od strane bivših članova i navodnih volontera udruge koji su isključeni iz udruge jer su pronevjereli velik iznos novčanih sredstava, kupovali gorivo za osobne potrebe, namirnice za osobnu prehranu na teret udruge te radili netransparentno bez potrebnih dokumenata, bez blagajničkih izvještaja, bez polaganja gotovine na račun te istu koristili za sebe, a ne za dobrobit životinja o čemu su izvršene istražne radnje od strane Policije te je prijava proslijeđena Državnom odvjetništvu.
Navedeno se zlostavljanje svodi na konstantno slanje inspekcijskih službi u naše sklonište, lijepljenje moje fotografije s natpisom na majici koji je montiran, a koji je glasio “Dog trader”, tekstova na Facebooku koji izlaze s bombastičnim naslovima tipa Aleksandra Hampamer i najveća prijevara stoljeća nakon što je članica njemačke udruge odlučila kupiti dio zemljišta kraj skloništa i dati ga skloništu na korištenje kako bi imali mjesta za novi smještaj pasa, a mene se optužilo da su sredstva prikupljena za hranu uplaćena za kupnju zemljišta privatnoj osobi. Koliko bolestan um može biti da smisli tako nešto?
Istovremeno, ta ista osoba nema dovoljno digniteta da svoje objede potpiše punim imenom i prezimenom kao što sam ja osobno svojim imenom i prezimenom potpisala kaznene prijave protiv bivšeg rukovodstva skloništa koji su navedena djela počinili.
Navedena bivša “volonterka” već godinu dana nije stupila u sklonište te može biti upoznata jedino s radom starih članova i nje same koji i jesu radili sve to za što sad optužuje mene.
Psi iz našeg skloništa udomljuju se diljem Hrvatske, Slovenije i ostalih zemalja, a uz pomoć udruge Tierwald i u Njemačku. Psi odlaze u Njemačku nakon što im je pronađen dom, provjereni uvjeti udomljenja, plaćeni svi troškovi koje je taj pas imao (od veterinarskih do troškova prijevoza) i potom su uz sve potrebne dokumente i certifikate prevezeni u Njemačku. Transport se provodi uz sve potrebne licence i certifikate do nedavno uz carinski i veterinarski pregled na granici te s upisom u Traces sustav. Na taj način oko desetak pasa mjesečno odlazi u novi dom, a s udomiteljima sam u osobnom kontaktu na redovnoj osnovi.
Ne vidim apsolutno nikakav problem u tome ako udomitelj želi platiti troškove koji je taj pas imao dok je bio u skloništu. Točno je da neki gradovi i općine podmiruju troškove cijepljenja i čipiranja no ne i sterilizacije kao niti troškove cijepljenja protiv zaraznih bolesti, niti pak troškove dugogodišnjeg boravka psa u skloništu jer naše je sklonište no kill sklonište što znači da pse ne usmrćujemo nakon roka od 60 dana i to ta bivša “volonterka” jako dobro zna. Koliki je trošak boravka jednog psa u skloništu kroz nekoliko godina, izračunajte sami.
Udruga Tierwald iz Njemačke ne samo da pokriva sve troškove udomljenog psa nego nam pomažu u plaćanju i mnogih drugih troškova u radu našeg skloništa i bez njihove pomoći mi možemo sutra zatvoriti sklonište. I to doslovce zatvoriti.
Godišnja sredstva za brigu o 270 pasa koliko ih je trenutno u skloništu su 500000,00 kn. Od gradova i općina dobijemo plaćanje cijepljenja i čipiranja (za pse koji su stigli u sklonište po nalogu komunalnog redara dok sklonište prihvaća i pse koji nisu došli po nalogu komunalnog redara, a ne želimo ih ostaviti na cesti – pritom prije svega mislimo na štence i ranjene pse) te iznos od 6,60 kn po danu za boravak psa u skloništu do 60. dana nakon kojeg po zakonu možemo psa usmrtiti i to godišnje iznosi ukupno oko 50000,00 kn, dakle 10% ukupnog iznosa koji nam je potreban. Sve ostalo trebamo priskrbiti sami.
Isto tako ta bivša “volonterka” nije imala ništa protiv udomljavanja u Njemačku dok su sredstva koja su pristizala u svrhu donacija odlazila u njezin džep.
Osobno volontiram u skloništu već petu godinu, u punom smislu riječi “volontiram”. Nikad nisam uzela niti kunu za pokriće troškova goriva, a prođem mjesečno i do 500 km za potrebe skloništa sa svojim osobnim automobilom. Također, troškove telefona podmirujem sama.
Dnevno obavim više od 5 sati rada za sklonište, a to ponekad bude i cijeli dan, bez obzira na vikend ili praznik.
Preko svoje tvrtke skupila sam u nekoliko godina više od 150000,00 kn donacija za sklonište, a sama u ovom trenutku brinem o 7 azilskih pasa koji su psi s posebnim potrebama te nisu u mogućnosti boraviti u skloništu. Među njima je i stari pas imenom Sherlock koji boluje od epilepsije i koji treba 24-satnu skrb.
Bivša “volonterka” nikad prije nije u svoj dom uzela niti jednu životinju koja je bila ranjena ili bolesna te brinula o njoj, a u skloništu je “volontirala” na način da je novac od donacija zajedno s još nekim članovima koristila za kupovinu cigareta, šampanjca, higijenskih uložaka, laka za kosu, sjenila za oči i slično. I ta ista “volonterka” sad konstantno proziva mene i udrugu o našem vođenju skloništa.
Preuzela sam sklonište u stanju koje potvrđuje na stotine fotografija koje sam snimila. Psi su bili mršavi, voda za piće zelena, u njoj su plivali punoglavci, dvorišta prepuna izmeta, šuga se proširila, karantene u kojima treba biti doslovce sve sterilno smo dva dana čistili od mišjeg i štakorjeg izmeta. Ured smo čistili tjedan dana od svog smeća, ostataka hrane, ambalaže od hrane i hrpe opušaka te razbacanih dokumenata i papira. Nikad nisam te fotografije upotrijebila protiv iste “volonterke” jer nisam željela u konačnici naštetiti životinjama.
Dugovi koje sam preuzela također su ostali veliki, a u ovom trenutku sklonište je steklo ugled pravne osobe koja nikome nije dužna pa i po cijenu toga da uplaćujem osobne pozajmice na račun skloništa kako bi sve bilo plaćeno na vrijeme i u rokovima dospijeća.
Svojim objedama bivša “volonterka” koja proteklih godinu dana nije kročila u sklonište, ali sve zna o našem radu i koja je i jedna od odgovornih za stečaj udruge koja je vodila sklonište kada je i ona bila njezin član pa je sklonište preneseno na novu udrugu koju sada ja vodim konstatno uzima moje vrijeme, troši moju energiju koja bi inače bila poklonjena životinjama te šteti mojem ugledu i ugledu skloništa.
Ovim je putem javno pitam što želi postići? Koji je njezin cilj? Da li je to njezina duhovna hrana? Zar misli da će udruga pod mojim vodstvom nastaviti raditi jednakim stranputicama kojima je radila u vrijeme dok je ona bila “volonterka”?
I ovim je putem javno pozivam da se prestane skrivati iza “podaci poznati uredništvu” i anonimnih prijava od kojih se uvijek sazna tko ih je napisao jer ista ima vrlo specifičan rukopis jedne ljevakinje te stane oči u oči pred mene i kaže što želi. Sve ovo što čini na kraju će naštetiti tim jadnim životinjama kojih nažalost na našim ulicama u posljednje vrijeme ima sve više.
Žućko Sporty, Tau, Odra spavaju u krevetu nakon godina i godina provedenih u azilu i nakon što je i ona kao bivša “volonterka” tražila naknadu od 500 kn za njihovo udomljavanje ovdje u Hrvatskoj. Vjerojatno bi puno prije bili udomljeni da nije tražen novac od udomitelja, ali onda ne bi bilo za cigarete, zar ne?
Mi smo naknadu za udomljavanje ukinuli, ali svaki dobrovoljan prilog je uvijek dobrodošao jer od toga sklonište živi. Normalni ljudi to razumiju i uvijek su nam spremni pomoći, a trenutno smo u krizi u kojoj nismo bili nikad dosad.
