Ne znam kako je kod vas, ali meni je ovih dana život poprilično stresan, što zbog posla i poslovnih projekata koji se u ovo doba godine nekako vole nakupiti, to zbog samih blagdana i obaveza koje oni nose. Stoga sam odlučila da zaslužujem barem na jedno popodne uzeti pauzu od svega toga i malo se opustiti.
Morala sam povesti sa sobom svoju prijateljicu Ninu jer i ona zaslužuje isto! 🙂 A di ćeš naći bolje rješenje za bježanje od stresa od popodneva provedenog u oazi mira naših prekrasnih Terma Sveti Martin?
Već sama vožnja do tamo u ovo jesensko doba je za mene umirujuće iskustvo i baš sam ponosna na krajolik u kojem živim. Zaista je opuštajuće vidjeti sve te prizore i sasvim je jasno zašto nam lokalni turizam zadnjih godina toliko napreduje.
Bijeli ogrtači i papučice su nas istog trena nakon dolaska potpuno raskomotili i zaboravile smo da se nalazimo pola sata od doma i svih uzročnika stresa koji nas je tamo i doveo. Simpatične tete na recepciji su bile jako voljne pokazati nam gdje se što nalazi i popričati s nama te nam sugerirati kako da najbolje iskoristimo vrijeme provedeno tamo.
Odlučile smo najprije odšetati hodnikom do velikih bazena koji nakon preuređenja izgledaju baš fancy i svemirski, pa tek onda svratiti do sauna i hotelskog bazena. Jako mi je drago što smo za wellness odabrale radni dan jer stvarno nije bilo gužve i mogle smo se u potpunosti opustiti.
Stvarno dugo nisam bila u sauni, a volim taj osjećaj kad gotovo vidljivo toksini napuštaju moje tijelo i zaista se uvijek nakon nje osjećam pročišćeno i lakše, ali nisam baš osoba koja (ponajviše zbog niskog tlaka) može izdržati pretjerano dugo na jako visokim temperaturama.
Zato mi je posebno drago što su ovdje na raspolaganju saune svih vrsta (njih čak 5) i stupnjeva zagrijanosti, kao i ledena jama gdje ledom možete napraviti piling i pojačati cirkulaciju (za sve nas kojima su ruke i noge vječno hladne) i što je prostor za izležavanje toliko velik i lijepo uređen da je i boravak u njemu sam po sebi jednako ugodan kao i boravak u samim saunama.
Obavezan ritual kod saunanja je ispijanje čaja i gledanje žaruljica na stropu kako mijenjaju boju. Zvuči smiješno, ali tek kad probate ćete znati da sam bila u pravu i da je to odlična meditacija. Naravno da se zalomi i pokoji dubokoumni razgovor (šapćući, naravno) kakav može proizaći samo iz najopuštenijih dijelova uma, uz koji vrijeme toliko preleti da shvatite kako je dolazak ovamo poslužio svrsi. 😉
Poslije saune možete se još jednom bućnuti i zaplivati u hotelskom bazenu, a onda morate priznati da ste već konkretno ogladnjeli.
Sva sreća, pa je u hotelu zanimljiv restoran još zanimljivijeg naziva Le Batat. Batat ili u prijevodu slatki krumpir jako volim i naravno da smo morale tamo na večeru nakon što smo shvatile da je jelovnik koncipiran na zdravoj prehrani. Ali onako taman, ne pretjerano zdravoj toliko da bude dosadna, bezokusna ili da za desert dobijete jabuku. 😉
Najdraži dijelovi večere su nam svakako bile rakijice na početku, posebno moja od borovih iglica i onda jedna od najboljih salata koje sam jela u zadnje vrijeme, Cezarska s batatom i piletinom. Svakako nešto zbog čega ću se sa sigurnošću vratiti. I to što prije, nadam se.
Definitivno mislim da svaka žena treba sebi s vremena na vrijeme priuštiti ovakvo iskustvo, povedite nekog sebi dragog i podijelite to s njima. Možda već za ove blagdane? A možda se i sretnemo tamo jer ja ću ovo od sad češće uvrstati u svoju rutinu. 😉
Budite mi dobre, pametne i lijepe do sljedećeg čitanja!
Vaša Ana
