DRAGO VABEC ‘Trebao sam igrati uz Pelea, ali se ispriječila Jugoslavenska narodna armija’

– Ti su dani bili sjajni, za mene su govorili da sam ravan Platiniju u Nantesu ili Džajiću u Bastiji, da vodim svoju momčad, da sam igračko čudo - prepričava Vabec

Drago Vabec, legendarni nogometaš Dinama, igrač koji je nastupio u nevjerojatnih 529 utakmica u plavom dresu, u 70. godini priznao je da mu trenutačno najviše nedostaju jutarnje šetnje i odlasci na kavu s prijateljima u rodnom Čakovcu.

– Nogomet sam počeo trenirati dosta kasno, u 13. godini. Prije nogometa trenirao sam stolni tenis i rukomet, a bio sam jako dobar i u atletici. Trčao sam za školu kros, a u školi sam bio najbrži na 100 i 200 metara – priča Vabec. U NK Slogi iz Čakovca odigrao je pionirski, juniorski i seniorski staž.

– S 15,5 godina ušao sam u prvu momčad. U to vrijeme Sloga je igrala u Zagrebačkoj zoni, s Trešnjevkom, Lokomotivom, a išli smo u goste čak do Ogulina. Skauti Dinama pratili su brojne utakmice Zagrebačke zone pa su tako primijetili i mene. I jednog dana Zorislav Srebrić pozvao me u Dinamo. Kao dječak sam uvijek sanjao da ću postati veliki nogometaš. Odlazak u Dinamo bio je početak ostvarenja mojih snova. Prvih sedam-osam dana stanovao sam kod Srebrića. Za mene je tada sve to bilo novo, veliki grad, veliki klub, veliki igrači. U klubu me dočekala većina igrača koji su 1967. godine osvojili Kup velesajamskih gradova.

Mogao sam u PSG i Tottenham

Prve godine u Dinamu uglavnom ste sjedili na klupi? – Nije bilo mjesta jer je na mojoj poziciji igrao Krasnodar Rora. Na treninzima sam odmah prebačen na lijevo krilo premda nisam imao pojma o igranju lijevom nogom. Ali sam naučio. Dobio sam potom stan na Borongaju pa sam mogao pješke do stadiona. Kad je bilo loše vrijeme, išao sam tramvajem. Kada sam navršio 19 godina, kupio sam prvi automobil – Fiat 850. U to vrijeme dobio je nadimak Of.

– Dok sam igrao u Slogi, zvali su me Bobek, a nadimak Of dobio sam na Dinamovoj utakmici juniorskog turnira u Viareggiu. Suparnički igrač stalno me pikao sa značkom koju smo razmijenili prije utakmice. Kada bi me piknuo, ja bih viknuo: “Of me vpičil.” Kada su me kasnije Đalma Marković i Đuka Prelog pitali što sam to nerazumljivo vikao, objasnio sam im zašto sam vikao i da “of” znači ovaj – istaknuo je Vabec.

U Dinamu je igrao od 1968. do 1977., a od 1973. do 1977. sedam puta igrao je za reprezentaciju Jugoslavije te postigao je jedan pogodak – Švedskoj. – Na dodavanje Džajića zabio sam taj gol koji je kasnije postao uvodna špica na Sportskom pregledu. Što se tiče tog pogotka, doista je lijep, ali postigao sam i puno ljepših. Očekivao sam da ću igrati na Europskom prvenstvu 1976. u Beogradu, ali sam bio prva pričuva u napadu. U to vrijeme moglo se promijeniti samo jednog igrača. Ozlijedio se Krivokuća, pa je kao zamjena ušao obrambeni igrač Luka Peruzović. U 22. godini ste se oženili, a s 27, 1977. godine, otisnuli ste se u Kanadu.

– Ukazala mi se prilika da igram za Croatiju iz Toronta i ondje sam ostao tri mjeseca. Sa mnom su tada za Toronto igrali i Tukša i Blašković. U međuvremenu ste igrali i za Hajduk? – Bio sam gost Hajduka na turneji po Sjevernoj Americi. Ivica Šurjak i Jurica Jerković bili su s reprezentacijom pa im je trebalo igrača. Nije mi bilo čudno nakon Dinama obući majicu Hajduka, ali nikad nisu vođeni konkretni pregovori da dođem u Split. Nakon povratka iz Toronta, vratili ste se u Dinamo. – Zvali su me Rudi Belin i Josip Gucmirtl i rekao sam – zašto ne. Ali, prije toga morao sam u JNA. Bio sam u vojsci u Banjaluci. Da nisam morao u vojsku, pristao bih na ponudu newyorškog Cosmosa, u kojem je tada igrao i Pele. Zamislite kakav bi to bio napad – Pele i Vabec.

Kad smo već kod Gucmirtla… – Uh, imali smo jedan ozbiljan nesporazum na utakmici u Kragujevcu, mislim 1975. Zbog tog nesporazuma smo se posvadili na utakmici, dobio sam od njega “vritnjak”. Sudac je nakon tog incidenta Gucmirtlu dao crveni karton. Potom slijede nezaboravne četiri godine u Francuskoj, u Brestu…

– Ti su dani bili sjajni, za mene su govorili da sam ravan Platiniju u Nantesu ili Džajiću u Bastiji, da vodim svoju momčad, da sam igračko čudo. Tadašnji izbornik francuske reprezentacije Michel Hidalgo koji je nedavno preminuo, na seminarima je govorio da se igra francuske nacionalne vrste mora promijeniti. Ugledajte se u Vabeca – govorio je Hidalgo. Mogao sam umjesto u Brest otići u Tottenham, ali tamo su htjeli da prvo dođem na probu. Zvao me i PSG, ali nisam želio živjeti u tako velikom gradu pa je umjesto mene tamo otišao Šurjak. Francuz Johann Le Roux napisao je i knjigu o vama? – On je kao mladić dolazio na utakmice Bresta, bio sam mu idol. Danas uređuje i stranicu o meni na Facebooku – istaknuo je Vabec.

Sin je bio u juniorima

Dinama U Brestu ste postali legenda? – Koliko me cijene dokazuje i to što sam 2018. ondje snimio glazbeni spot. Angažirao me francuski rock-sastav Matmatah. Snimanje je trajalo cijeli dan. Bilo je lijepo, a dobio sam i honorar od 1000 eura.

Nakon igračke, započeo je trenersku karijeru. – Trenirao sam uglavnom trećeligaše. Nisam imao ambicija da budem trener Dinama ili Hajduka. Najveći uspjeh mi je što sam uveo Međimurje u Prvu HNL.

Imate sina i kćer? – Da, sin Marko je dugo igrao nogomet, bio je u juniorima Dinama, igrao za GOŠK Jug, ali nije napravio veliku karijeru, dijelom zbog čestih ozljeda, no moj unuk Jan mogao bi biti velika zvijezda. Brkovi su vam i danas zaštitni znak? – Da, samo sijedi – zaključio je Drago Vabec.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/sport/trebao-sam-igrati-uz-pelea-ali-se-isprijecila-jugoslavenska-narodna-armija-1390387 – www.vecernji.hr