Ni najveće svjetske delicije ne mogu se usporediti s našom domaćom hranom
Gastronomska tradicija predstavlja svojevrstan most između prošlosti i sadašnjosti. Stari recepti povezuju bake s unucima, a svaka se kuhinja u rukama vještog kuhara može pretvoriti u vremeplov koji mirisima doma čak i najciničniju osobu vraća u djetinjstvo.
O važnosti gastronomije i starih recepata, ali i svojoj ljubavi prema kuhanju, ispričao nam je profesionalni kuhar Josip Ban iz Knezovca. Josip se kuhanjem profesionalno bavi već 25 godina, a trenutno je voditelj kuhinje u jednom austrijskom hotelu.
– Gastronomija našega kraja jedan je od najvažnijih elemenata međimurske tradicije. Možda čak i najvažniji. Očuvanjem gastronomije uvijek ćemo imati stare okuse našega Međimurja, tako održavamo tradiciju naših baka i djedova i čuvamo sjećanja na djetinjstvo – priča Josip.
– Ujutro svojim klinkama često kuham močjeka, našu staru međimursku hranu. To im je najdraži doručak. U posudu stavim domaću mast pa u jednoj posudici pomiješam kukuruzno brašno, mlijeko, sol i jaje. Sve dobro umutim pa ulijem u vruću mast i uz stalno miješanje na laganoj vatri kuham dok se malo ne zgusne. Još malo prokuham i to je to! Na kraju unutra dodam još komadiće starijeg kruha pa bude još finije – pojašnjava ovaj iskusni kuhar.
Ni najveće svjetske delicije ne mogu se usporediti s našom domaćom hranom.
– Domaća hrana je neusporediva! Još ako je spremljena s organski uzgojenim namirnicama, ma nema boljega! Korištenje voća i povrća iz vlastitog vrta najbolja je stvar koju možete učiniti za svoje zdravlje.
S obzirom da se kuhanjem bavi profesionalno, Josip kod kuće kuha rjeđe. Njegove su kulinarske vještine rezervirane za posebne prilike kao što su rođendani i druga slavlja, a inače najviše voli spremati jela na žlicu kao što su bograč, mađarski gulaš i čobanac.
Jako voli peći i kruh, osobito raženi, jer smatra da je vrijednost toplog domaćeg kruha na stolu neprocjenjiva za obitelj.
– Domaći kruh podsjeća me na djetinjstvo. Mama je bila domaćica, pa sam uz nju napravio te neke prve korake u kuhinji. Zahvaljujući njoj sam zavolio kuhanje – prisjeća se Josip.
Kad radi, često eksperimentira i kreira svoje jedinstvene recepte, a njegova jela uvijek izgledaju kao umjetnička djela. U njegovom srcu posebno mjesto zauzima talijanska kuhinja pa rado sprema razne vrste tjestenine i pizze.
Josip je za kraj odlučio s nama podijeliti svoj najdraži recept za domaći raženi kruh, a otkrio nam je i kako napraviti savršene domaće langoše.
MIRISI DOMA
Domaći raženi kruh
SASTOJCI
- 500 g raženog brašna
- 500 g polubijelog brašna
- 7 dcl mlake vode
- 2 žličice soli
- kocka kvasca
POSTUPAK: Brašno ostaviti na sobnoj temperaturi barem sat vremena prije nego se krene s izradom tijesta. Pomiješati raženo i glatko brašno, dodati sol i napraviti rupicu u sredini. U rupicu se ulije malo mlake vode pa se vodi doda prstohvat šećera i kvasac. Pričekamo da se kvasac aktivira pa umijesimo tijesto. Potrebno je mijesiti desetak minuta pa ostaviti da na toplome miruje oko sat vremena. Nakon sat vremena, tijesto oblikujemo u oblik koji želimo, pa ga ostavimo da miruje još 45 minuta. Peći u zagrijanoj pećnici na 190 stupnjeva otprilike 50 minuta. Kad je kruh pečen, izvaditi ga iz pleha i staviti na čistu krpu, pokriti i čekati da se ohladi.
Langoši - Sastojci:
- 500g brašna
- 7 g suhog kvasca
- žličica soli
- žličica šećera
- 300 ml tople vode
Postupak: U posudi pomiješamo suhi kvasac, šećer i toplu vodu. Smjesu ostavimo da odstoji nekoliko minuta kako bismo kvascu dali vremena da se aktivira. Potom u smjesu dodamo brašno i sol. Umijesimo tijesto dok ne postane glatko i elastično, pokrijemo krpom i ostavimo da se diže sat vremena, dok se ne udvostruči volumen. Zatim na radnoj površini posutoj brašnom razvaljamo tijesto na tanke krugove debljine otprilike 0,5 cm. Ulje za prženje zagrijemo u dubokoj tavi ili loncu pa razvaljane krugove tijesta pažljivo prenesemo u posudu. Pržimo tijesto s obje strane dok ne dobije zlatno-smeđu boju i ne postane hrskavo.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3648
