Danas na blagdan Svih svetih i sutra na Dušni dan vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Svi sveti i Dušni dan dva su različita liturgijska dana, kad se posjećuju groblja, pale svijeće, polaže cvijeće i moli u sjećanje na pokojnike.
Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum.
Godine 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen svih svetih. Ta je svetkovina zapovjedni blagdan u Katoličkoj crkvi i spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih. Dušni dan, 2. studenoga, počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.
Stotine tisuća ljudi danas će sjećanjima i bezbrojnim svijećama zagrijati posljednja počivališta svojih bližnjih. Većina će se, odana uspomeni, kući vratiti zadovoljna, s osjećajem da su učinili nešto dobro i lijepo za one kojima više nemaju prilike nešto pružiti, dati.
Sjećanje i tradicija odlazaka na groblje za blagdan Svih svetih, osim što su izraz poštovanja preminulima, svojevrsna su terapija i za žive.
