Jedna od trenutno najčitanijih domaćih autorica otkrila kako je hobi pretvorila u književni fenomen
Jubilarna 15. Noć knjige obilježena je i u Prelogu, s posebnom gošćom koja puni police knjižnica i knjižara diljem regije.
U Knjižnici i čitaonici Grada Preloga gostovala je Inna Moore, književni pseudonim iza kojeg stoji Ina Špiček – autorica koja je napisala čak 29 romana (i ne staje) i stvorila vjernu čitateljsku bazu. Rodom je iz Ploča, profesorica je povijesti i živi u Zagrebu, a zbog njezinih riječi uzdišu brojne žene.
Program je moderirala knjižničarka Dominika Lukačić-Murković, koja je istaknula kako su za ovu večer, zajedno s ravnateljicom Majom Lesinger, ciljano odabrale jednu od trenutno najčitanijih domaćih autorica ljubavnih romana, očekujući – s razlogom – velik interes publike. A publika nije iznevjerila – doslovno se tražila stolica više.
Od krize do kreativnosti
Put Inne Moore nije počeo književnim planom, nego osobnom krizom. Promjena radnog mjesta, posao koji joj nije odgovarao i osjećaj nezadovoljstva doveli su je do pisanja – isprva kao bijega.
“Nisam znala da imam talent. Pisanje je došlo iz potrebe. To je bio moj prostor, nešto samo moje”, iskreno je priznala.
Ljubavni romani, kaže, nisu samo zabava. “To je prostor gdje žene mogu proživjeti emocije, zaljubiti se, naljutiti, isplakati – i na kraju dobiti sretan kraj”.
Wattpad kao odskočna daska
Prve priče objavljivala je anonimno na Wattpadu, platformi za pisanje i dijeljenje tekstova. Bez očekivanja, bez strategije – ali s upornošću. I upravo tu dolazi ključna razlika. “Ne mislim da sam bila najtalentiranija na toj platformi. Ali sam bila najupornija.”
Interakcija s čitateljima bila je trenutna i intenzivna. “Ja napišem poglavlje, objavim ga na platformi, oni ga pročitaju za deset minuta i odmah stižu komentari – što dalje, zašto ovako, kad će novo poglavlje”. Ta dinamika, gotovo serijska, izgradila je publiku koja je kasnije tražila – tiskane knjige.
Odluka koja mijenja sve
Nakon nekoliko godina balansiranja između posla i pisanja, dolazi ključni rez. U jeku pandemije – dok su mnogi strahovali za egzistenciju – ona daje otkaz. “Nisam požalila ni dan. Pisanje je postalo moja strast i moj posao.”
Osniva i vlastitu nakladničku kuću, Innamorata, kroz koju danas objavljuje i druge autore. No kriterij je jasan: “Ne objavljujemo ništa iza čega ne možemo stajati, ništa što se i nama ne bi svidjelo”.
Spisateljska disciplina
Iako ljubavni romani često nose etiketu predvidljivih, Moore priznaje da svjesno koristi klišeje – ali ih pokušava okrenuti. “Čitatelj očekuje jedno, ja dam drugo.”
Danas, nakon gotovo 30 romana, kriteriji su viši. “Moram biti bolja. Dublja. Ne smijem se ponavljati.” Nekada piše više romana u isto vrijeme – kada dođe do “blokade” na jednom, uzme pauzu i posveti se drugome.
Eksperimentira sa žanrovima – od modernih romansi do povijesnih priča, Škota, mafije i “mračnijih” likova. “Lakše je pisati o negativcima. Ali moraš biti u tom raspoloženju”, kaže za svoje likove. Inspiraciju pak dobiva iz stvarnih situacija koje susreće u životu, iz fotografija, pjesma, scena na ulici – to su mali detalji koji su primjetni samo onima koji imaju dobro oko i veliku maštu.
Jedan roman, kaže, počeo je samo od ideje za naslovnicu. Drugi od jedne rečenice. Treći od pjesme, četvrti od prizora u trgovini – dečko i djevojka zagrljeni u redu za blagajnu.
“Moj suprug, naravno, misli da je on inspiracija svim mojim muškim protagonistima”, kaže kroz smijeh Moore.
“Lijepa književnost”
Unatoč popularnosti, na Noći knjige u Prelogu Inna Moore otvoreno je govorila i o poziciji autora ljubavnih romana u Hrvatskoj.
“Nemamo poticaje, nemamo otkupe. Postoji neka podjela na ‘vrijednu’ i ‘manje vrijednu’ književnost”, kaže. Dodaje i kako domaći autori često nisu prioritet velikim izdavačima jer se smatraju rizičnima. “Mi opstajemo sami. I to zahvaljujući čitateljima.”
Tu je možda i najveća prednost koju je imala u odnosu na druge autore – direktan odnos s publikom. “Ja sam s njima od početka. Od Wattpada do danas.” Komunikacija se nastavila i kroz društvene mreže, što joj omogućuje da prati što čitatelji žele – ali i da ih ponekad iznenadi.
Njezini romani danas se čitaju i izvan Hrvatske. Prevedeni su i objavljeni u Srbiji i Makedoniji, a dio opusa dostupan je i na engleskom jeziku.
Ni nakon 29 romana, ne usporava tempo. Već sada ima planove za nove naslove, uključujući i božićni roman koji bi trebao biti spreman za Interliber.
Publika je imala mnogo pitanja, od procesa pisanja do reakcija čitatelja. Bilo je zanimljivo slušati i upoznati spisateljicu koja je od skromnih početaka i teških razdoblja u životu stvorila uspješnu poduzetničku priču, a pritom je ostala vjerna čitatelju. Zvuči kao dobar “pitch” za novi roman.
