Tijekom karijere bila je izložena kritikama koje nisu bile vezane isključivo uz političke odluke, već i uz privatni život (ponajviše što je samohrana majka) i javni nastup
U sklopu obilježavanja Noći knjige, Jadranka Kosor u Čakovcu je predstavila svoju knjigu “Žene koje mašu rukama”.
Iako se njeno ime više ne spominje u političkom kontekstu, mnogi se sjećaju jednog od najvećih potresa u novijoj hrvatskoj politici, a koji je usko povezan s njom i njezinim bivšim stranačkim šefom – Ivom Sanaderom.
Kosor je u široj javnosti ostala zapamćena nakon što je, nakon ostavke Ive Sanadera (i posljedičnog bijega u inozemstvo), preuzela vodstvo HDZ-a i postala predsjednicom Vlade. U tom turbulentnom vremenu uspjela je završiti ključne pregovore za ulazak Hrvatske u EU.
Politički put završio joj je nekoliko godina kasnije izbacivanjem iz stranke koju je vodila, čime je njezina politička karijera dobila neočekivan kraj. I sve to zbog javnih očitovanja koja se nisu sviđala vrhu stranke.
Tijekom karijere bila je izložena kritikama koje nisu bile vezane isključivo uz političke odluke, već i uz privatni život (ponajviše što je samohrana majka) i javni nastup.
Najviše joj se zamjerao “ženski pristup” u politici. Nešto što Kolinda Grabar Kitarović iz svojih javnih nastupa kasnije izbacuje – što se pak očito svidjelo hrvatskim biračima. Izgled i robotski nastup na prvo mjesto, a ljudskost i “ženskost” na drugo.
Kosor je bila primjer kako se žene u politici ne bi smjele ponašati ako žele napredovati, bez obzira na političku stranu. Imala je, i još uvijek ima svoje vlastito mišljenje, branila je vlastite stavove do neslavnog kraja i još uvijek posjeduje izvorni izričaj. Nije to za politiku, ali za književnost itekako jest.
