Neke se pukotine na gumama uopće ne mogu i ne smiju krpati, a neke druge mogu, no prvo pitanje koje si danas treba postaviti većina vozača je znamo li kakvo rješenje za pomoć imamo u prtljažniku svog automobila i znamo li njime ispravno rukovati kako bismo si mogli pomoći
Ako vam se još nikad nije dogodila situacija da ste na automobilu
otkrili probušenu gumu, to samo znači da ste dosad jednostavno –
imali sreće. Dogodit će vam se prije ili poslije, i zato je za
svakog vozača, iskusnog ili onoga koji je tek počeo voziti,
doista pametno da u svakom trenutku zna kako u tom slučaju
postupiti, i to bez obzira na to kakvim opcijama raspolaže, piše
portal revijahak.hr.
Nekad su stvari po pitanju krpanja gume bile puno jednostavnije:
rezervni kotač, priručna dizalica i odgovarajući ključ za vijke
bili su sastavni dio opreme svih automobila. U tom slučaju bilo
je dovoljno naučiti osnove mijenjanja gume, koje se svode na
nekoliko malih, ali ključnih detalja. Rezervna guma treba se u
automobilu čuvati tako da uvijek bude lako dostupna, dakle ne na
dnu pretrpanog prtljažnika, te njezino stanje i pritisak zraka
treba povremeno provjeravati. Drugim riječima, nemojte
zaboraviti na nju jer vam prazna sigurno neće biti ni od kakve
koristi. Osim toga, drugo pitanje na koje je također s vremena na
vrijeme potrebno obratiti pažnju jest: znate li što trebate
raditi s njom? Sjećate li se doista svega onoga što ste naučili u
autoškoli i sjećate li se, primjerice, gdje su točke prihvata
dizalice na vašem automobilu?
Znate li zašto je jedna od matica s kojom je pričvršćen kotač
drugačija od ostalih? Znate li koliko jako i kojim redoslijedom
ih je potrebno pritezati? Osim toga, imate li umjesto klasičnoga
rezervni kotač smanjenih dimenzija, znate li kolikom brzinom i na
koje udaljenosti je preporučeno koristiti ga kao zamjenu? Sva ta
pitanja u ovom se trenutku možda ne čine posebno izazovnima, no u
realnim uvjetima koji ponekad uključuju, primjerice, noć i slabu
vidljivost, kišu ili snijeg, stvari brzo mogu postati znatno
kompliciranije. Već i ona, dakle, zaslužuju da se kao
vlasnik automobila redovito brinete i o stanju opreme u njemu i o
vlastitoj obučenosti da si u svakom trenutku možete pomoći.
Korisnički priručnik vašeg vozila pritom je odličan početak.
Prolistajte ga još jednom i svakako provjerite stanje rezervnog
kotača. No sve to, dakako, vrijedi samo ako u svojem vozilu imate
kotač za zamjenu u slučaju probušene gume, ali realnost je takva
da ih većina novih automobila – nema.
Kako biste smanjili troškove, ali i potrošnju goriva, proizvođači
automobila u proteklih desetak godina masovno su odbacili
rezervni kotač kao dio serijske, a zatim nerijetko i dodatne
opreme te umjesto njima svoje modele opremaju setovima za
krpanje. Jedan takav komplet u pravilu se sastoji od kompresora
koji se obično napaja strujom iz 12-voltne utičnice u kabini ili
prtljažniku automobila te ljepila koje služi za krpanje pukotine
na samoj gumi.
Za rukovanje ovakvim kompletima nije potrebno imati neko posebno
predznanje, jer svi funkcioniraju na istom principu, a postupak
koji je pritom potrebno pratiti u uputstvima je
obično opisan jednostavnim slijedom piktograma. Bočica s
ljepilom spoji se na kompresor, crijevo se spaja na ventil
probušene gume i nakon startanja motora moguće je aktivirati rad
kompresora.
Uređaj će zatim desetak minuta u gumu upuhivati ljepilo i zrak,
pri čemu proizvođači obično navode kako je gumu potrebno napuhati
na nešto veći tlak od onoga na koji se inače napuhavaju ispravne
gume. Važno je znati da čavao ili vijak, odnosno drugo tijelo
koje je probušilo gumu pritom ne treba vaditi iz
nje. Odmah zatim potrebno je krenuti na vožnju te se
sljedećih nekoliko kilometra voziti brzinom do 80 km/h, kao bi se
ljepilo ravnomjerno rasporedilo po kotaču i zapušilo rupu u gumi.
Vožnja s ovako zakrpanom gumom nakon toga je moguća i do nekih
200-tinjak kilometara, no kako se radi o privremenom, a ne
trajnom rješenju, vaša iduća destinacija u tom slučaju bi svakako
trebala biti vulkanizerska radionica. I naravno, nakon što se
pobrinete za gumu, ne zaboravite da ste iskoristili set za
krpanje, odnosno da ste potrošili ljepilo koje je došlo s njim te
svakako nabavite novo. Kompleti za krpanje ovakvog tipa cijene se
od oko 200 kuna naviše.
Nešto jednostavnije, lakše i svakako jeftinije, ali u osnovi vrlo
slično rješenje dolazi u obliku spreja za krpanje, kakav se za
nekoliko desetaka kuna može nabaviti na skoro svakoj benzinskoj
postaji. Ljepilo se u tom slučaju nalazi u bočici pod
pritiskom te je proizvod, dakako, namijenjen jednokratnoj
upotrebi. Vjerojatno najvažniji dio cijelog postupka i ovdje se
odnosi na čitanje uputstva za upotrebu, jer nije svejedno u kojem
se položaju pritom nalazi ventil na gumi niti kako se točno drži
bočica sa sprejem. Navoj s crijevom zatim se spaja na ventil na
gumi, u koju se zatim upuhuje čitav sadržaj bočice. Ovakvi
sprejevi zamišljeni su kao prva pomoć, odnosno vatrogasno
rješenje u nuždi te se obično preporučuju samo za gume manjih
dimenzija, do 17 inča promjera. Čavao ili vijak ni u ovom se
slučaju ne vade iz gume, a prvih nekoliko kilometara obično je
potrebno odvesti sporo, do nekih 40 km/h, da bi maksimum nakon
toga bio 80 km/h. U tom slučaju potrebno je uputiti se direktno
prema najbližem vulkanizeru.
Za razliku od ova dva rješenja, koja su u svakom slučaju više ili
manje privremena, komplet za krpanje uz pomoć zakrpe koja se u
gumu uvodi uz pomoć šila zamišljen je – ako se izvede uspješno –
kao nešto trajnija pomoć za gumu. Nju ćete nakon ovog zahvata
moći nastaviti koristiti bez obaveznog hitnog odlaska
vulkanizeru, iako nema sumnje da je to i u ovom slučaju pametno
učiniti. Očiti problem koji, međutim, dolazi s ovakvim rješenjem
je činjenica da on sam po sebi ne puni gumu zrakom te vam neće
moći puno pomoći u situaciji kad je ona potpuno ispustila, a pri
ruci nemate nikakvu drugu pumpu ili kompresor.
Također, za razliku od prethodna dva rješenja, kod ovoga iz gume
treba izvaditi čavao ili vijak te u rupu (koju je u postupku
potrebno malo proširiti drugim priručnim šilom) uvesti zakrpu u
obliku ljepljive gumene trake. Nakon vađenja šila iz gume iz rupe
će ostati viriti višak zakrpe koju je zatim potrebno podrezati i
– postupak je gotov. Za ovakvo krpanje, da bi bilo učinkovito,
dakle, potrebno je imati dosta snage u rukama, ali i priručnu
pumpu u prtljažniku. U tom slučaju, uz malo prakse i
dobro obavljen posao, ovo je rješenje koje u praksi funkcionira
puno bolje nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti. I
vrlo je dostupno: takvi kompleti mogu se nabaviti već za nekih
četrdesetak kuna.
Ono što je, međutim, posebno važno znati jest činjenica da nije
moguće krpati baš svaku gumu. Bez obzira na to pokušavali obaviti
posao sami, ili ga prepuštate profesionalnom vulkanizeru, na
uspjeh nećete moći računati ako guma nije probušena negdje na
njezinoj samoj gaznoj površini. Pukotine koje su nastale na
ramenom obodu gume ili na njezinoj bočnoj stranici nije moguće
popravljati te se takva guma obavezno mora zamijeniti novom, baš
kao i ona kod koje je pukotina veća od nekih 5-6 mm. I opet,
naravno, ako niste sigurni u koju skupinu spada oštećenje na gumi
vašeg automobila, najbolje je rješenje – obratiti se
profesionalcima.
