– Najave da bi ja trebao preuzeti upražnjeno mjesto prvog čovjeka ministarstva zaštite okoliša i prirode, od prvog trenutka bile su plod nečijeg nagađanja. Kao što je poznato, u više sam navrata naglašavao da mi je tijekom mandata župana prioritet isključivo rad u Međimurju i za Međimurje, te sam u više navrata naglašavao da me “rad u Zagrebu” ne zanima. S ovim mojim stavom od početka upoznati su u rukovodstvu SDP-a ali i ostalim strankama koalicije – naglasio je u priopćenju medijima župan Međimurske županije i predsjednik SDP-a Međimurja Ivan Perhoč. U nastavku pročitajte cijelo priopćenje.
>>> Međimurski SDP-ovci ljutiti jer u fotelju Mirele Holy nije zasjeo Perhoč
“Smatram da odlazak sa funkcije usred mandata ne šalje dobru poruku biračima koji su me na mjesto župana svojim glasovima izabrali. Pozicija župana je trenutno mjesto na kojem se može najviše učiniti u usmjeravanju razvoja županije kao i osiguravanja financiranja.
Na više puta ponavljanu tezu da je “Međimurje izgubilo jer nema niti jednog ministra”, želio bih naglasiti da je prije parlamentarnih izbora i neposredno nakon njih međimurski SDP za vodeće funkcije predložio nekoliko kandidata. Oni nisu izabrani, no to ne znači da je Međimurje marginalizirano, već da koalicija ima “veliki bazen” kadrova koji mogu obavljati izvršne funkcije. Iz Međimurja je u 20 godina hrvatske nezavisnosti bio samo jedan ministar – g. Marijan Ramuščak, i to krajem devedesetih. Najveći rast Međimurska županija ima u razdoblju od 2000. do 2003. godine kada također nismo imali “svojeg” ministra. Tomu treba dodati da su iz Međimurja u ovoj vladi imenovana i četiri pomoćnika ministra, što je najviše do sada.
Naravno, smatram da međimurski SDP ima kvalitetnih kadrova koji se uspješno mogu nositi sa izazovima koje postavlja ministarska pozicija, te priznajem da sam očekivao da će se nekima od njih ta funkcija i ponuditi, što sam predsjedniku stranke i predložio. Međutim, premijer je taj koji na osnovu prijedloga sa terena odlučuje, vodeći računa o široj slici od one koju imamo mi iz međimurske perspektive.
Ne želim relativizirati činjenice, no moram naglasiti da za razvoj Međimurja nije presudan broj ministara, već broj i kvaliteta projekta te “upornost” u njihovoj promociji. Ja i kao župan i kao stanovnik Međimurja nisam zadovoljan brzinom kojom se naši prioritetni projekti realiziraju, no koristim sve raspoložive i legalne mehanizme kako bi se oni u najskorije vrijeme i ostvarili. Nije nebitna ni činjenica da je u prvim mjesecima nove vlasti većina ministara posjetila Međimurje, želeći se na terenu upoznati s našim potrebama. Sve to znači da ozbiljno shvaćaju naše potrebe, te da bi godine zanemarivanja hrvatskog sjevera konačno trebale završiti. Ponavljam da njihova obećanja shvaćam vrlo ozbiljno te da u najskorije vrijeme očekujem prve konkretne rezultate.
Žao mi je što sve medijske rasprave oko “Međimuraca u Zagrebu” završavaju otprilike s konstatacijom da će zbog činjenice da niti jedan Međimurac nije ministar, naša županija stagnirati. Siguran sam da su građani za Kukuriku koaliciju glasovali upravo zato jer su htjeli prekinuti s dosadašnjom praksom dijeljenja proračunskih sredstava prema stranačkom i regionalnom ključu, ne vodeći računa o kvaliteti projekta.
Zahvaljujem se svima onima koji su javno pozdravili nepostojeću inicijativu da upravo ja budem ministar zaštite okoliša i prirode. Na to gledam kao na priznanje mom minulom radu na čelu GKP “Čakom”, ali i na aktivnostima koje na ovom radnom mjestu poduzimam kako bi Međimurje bila sredina u kojoj je moguće normalno živjeti od svog rada.
No, prvi čovjek svakog ministarstva je prije svega politička osoba, tako da stručnost i iskustvo nisu presudni. Novi ministar također je bio čelnik komunalnog poduzeća, pa mu je ta problematika poznata. Vjerujem da će novu funkciju obnašati uspješno te na zadovoljstvo i korist cijele zemlje, pa tako i naše županije.”
