Bio je predodređen za velike stvari, ali gledano u kontekstu dobrobiti Međimurja jedan je kao nijedan. Sam nitko nikada nije uspio napraviti nešto veliko i za Međimurje je posljednji trenutak da se to shvati
Promatrati kontekst Međimurja, Međimurki i Međimuraca na listama različitih stranaka, saveza, koalicija te raznovrsnih partnerstva koji su temelje imali na dobrim i manje dobrim osnovama je uvijek zanimljivo. Tim više što s odmakom možemo sagledati izjave, izrečena obećanja, realizacije svega obećanog i na kraju opravdavanja zašto nešto nije realizirano. Jer toga je, na žalost, puno više nego onog što je ispunjeno. Tko to može demantirati?
S druge strane teško se oteti dojmu kako se uvijek nekako čini da onoga trenutka kada Međimurci prijeđu Dravu taj famozni lokalpatriotizam, to “naše Međimursko“ jednostavno iščezne. Ali gle, magično se pojavi opet u ciklusu nakon 4 godine. Zanimljivo, zar ne?! Znamo zašto. Jer izbori su čudo čudnovato gdje nelogično postaje logično, gdje laž postaje normala, gdje percepcija postaje stvarno stanje stvari, gdje se ljudi prodaju za nešto što vrijeme brzo pokaže kao neistinito. Da, gotovo bez izuzetka i uvijek s opravdanjem.
Zato ćemo u ovom prvom i tekstovima koji slijede, a povodom Parlamentarnih izbora 2024. – analitički, otvoreno, činjenično potkrijepljeno i provjerljivo te bez emocija proći ljude i liste koje obilježavaju politički i ini život Međimurja. Tako ćemo probati proći pojedinačno svakoga, sagledati tko je i što napravio, usporediti liste, te se potruditi dati širu percepciju svega. Makar svjesni kako u svemu tome ima dosta subjektivnoga, jer opet, i mi smo samo ljudi. No, u ovom kontekstu, ljudi s popriličnim iskustvom kad su akteri naših budućih pisanja u pitanju.
Predodređen za velike stvari
Idemo redom. Počinjemo s čovjekom koji je obilježio politički život Međimurja posljednjih 15-ak godina. Nekadašnji glasnogovornik bivšeg župana Josipa Posavca, Matija Posavec postao je zamjenik župana Ivice Perhoča 2009. godine kada su suvereno pobijedili u koaliciji koja je jednostavno morala odnijeti pobjedu jer sve su druge opcije bile preliminarno osuđene na propast. Moćna koalicija, jaki SDP, izvrsno stojeći HNS, mlada zvijezda, lav HNS-a u usponu, a za kojeg je jamčio onaj koji danas prema njemu ispaljuje najviše otrovnih strelica, Radimir Čačić, Posavec je jednostavno bio predodređen za velike stvari. Istina, Ivica Perhoč ga je podcijenio, davao mu preveliki manevarski prostor i doveo ga u poziciju da slobodno, bez kontrole može istaknuti sebe i svoje ideje. Posavec je preinteligentan kako bi propustio tu priliku, a brutalno ju je iskoristio u poznatom showu naše javne televizije gdje je svojom neposrednošću, kroz male ekrane uspio doprijeti do gotovo svakog Međimurca. A oni koji taj show nisu gledali, sigurno su neposredno prije izbora slušali o tome kako je mladi, elokventni zamjenik župana briljirao u svojem nastupu i pogodio ono na što su Međimurci najviše slabi – čistu emociju. Taj dan većina je bila kupljena nastupom Posavca koji je pokazao kako se i bez papira, iz glave, mogu izreći tolike ljepote o Međimurju, njegovim ponosnim i vrijednim ljudima koji vole taj mali falačec zemlje između Mure i Drave.
UPS! HDZ je pobijedio
Taj isti Matija Posavec je 2020. godine bio na listi SDP-a, a da kao nezavisni kandidat uopće nije bio naveden u nazivu liste na ikakav način. Bio je to politički jako čudan period i još čudniji izbori, bilo je svega i svačega, svi su nešto pokušavali, sve je mirisalo na promjenu, a kad ono tamo na kraju, UPS! HDZ je pobijedio. Poznato ili miriše na poznato?! No, na toj je listi Posavec bio drugi po redu i svi su tada znali kako sigurno neće ići u Sabor unatoč svemu što je govorio u to vrijeme. Jasno je bilo kako je time u biti samo predao mjesto SDP-u, odnosno Boški Ban Vlahek koja je dugo (a i dan danas) figurirala upravo kao Matijina produžena ruka u SDP-ovom taboru, a i Saboru. Posavec je dobio veliki broj preferencijalnih glasova i time, na tim izborima, postao najbolji gubitnik. To je njemu u tom trenutku lokalno i odgovaralo. Međutim, nacionalna priča je ipak malo drugačija.
Budite uvjereni kako Posavec danas nije u koaliciji sa SDP-om ne zato što on to ne želi nego zato što su u SDP-u procijenili kako je njima tako bolje. Ne lažimo se, puno je predatora i u toj bari od SDP-ovih želja i ambicija, a malo mjesta koja osiguravaju tu slatku, meku i stabilnu saborsku fotelju. S druge strane, treba biti svjestan i toga kako se, nakon prošlih izbora pred koje je, navodno, Posavec pružio ruku Andreju Plenkoviću u smislu potvrde suradnje pa pobjegao na listu SDP-a, isti našao u gadnoj zbrki. Najblaže rečeno. Zato, činjenično, danas ide samostalno na izbore sa svojom šarenom listom, deklarativno kaže kako će podržati lijevu opciju ako ista bude dobila priliku za sastavljanje Vlade (kako ide vrijeme sve je teže to ostvarivo), a u biti nedvojbeno kalkulira što i kako napraviti da ne naljuti HDZ i Plenkovića.
Popunjavanje liste do broja 14
Uostalom, kako kuloari pričaju, Posavec si je nekim svojim postupcima zatvorio mnoga vrata raznih ministarstava koja se s njim ne žele susresti niti na sastancima. Najbolji i najsvježiji primjer je Ministarstvo zdravstva, a jasna je poruka odaslana kada je ministar došao u Županijsku bolnicu Čakovec, kod ravnatelja koji je danas na njegovoj listi, a niti sam ravnatelj mu nije prenio tu informaciju. Da, zanimljivo je, jer se onda svi pitamo koja je stvarna uloga ravnatelja Igora Šegovića..? Ne smijemo zaboraviti kako je ravnatelj bio aktivni član HDZ-a, je li onda Šegović ta spona prema toj stranci? Na ovaj ili onaj način.. A onda opet, na listi je i Ljerka Cividini, gradonačelnica grada Čakovca, HNS-ovka čija je stranka na ovogodišnjim izborima koalicijski partner HDZ-a, u koju su se polagale velike nade, iako možda opet ne uvijek dovoljno ozbiljno shvaćana. Njen dolazak na poziciju gradonačelnice je više promatran kroz prizmu Matije Posavca i činjenice kako je bila njegov kandidat na prošlim lokalnim izborima nego kroz njenu sposobnost i program. A taj teret nije lako nositi, jer morate se složiti kako nije lako biti gradonačelnik, a u javnosti biti percipiran kao nečiji lutak. Moramo istaknuti, poznavajući Cividini, ona bi možda i dopustila puno toga, ali nikako da bude nečija marioneta. Zato, sasvim je legitimno pitanje koje se postavlja – tko onda upravlja gradom, Ljerka Cividini i HNS ili Matija Posavec? Odgovor je različit, ovisno s kime razgovarate i, kako nam kažu, jeste li s tim akterima sami ili je još netko u prostoriji. Na listi su dalje Međimurke i Međimurci i to redom: Đurđica Slamek s Anicom Naranđom, Bojanom Petrić, Mirjanom Murk te Ivicom Baksom koji realno predstavljaju samo broj i popunjavanje liste do broja 14.
Htjeli to priznati ili ne, Đurđica Slamek jedina među njima predstavlja nekakvog kapitalca, načelnica koja je dala puno za svoj kraj – lokalno ili možda regionalno može dosta, ali nacionalno ništa ili jako malo. Anica Naranđa, Bojana Petrić i Mirjana Murk – da, točno to… A Ivica Baksa, zamjenik predsjednika Skupštine Međimurske županije, a navodno po novome i najsvježije novinarsko lice Međimurja (?!) postao je najpoznatiji kao onaj koji postavlja pitanja prema potrebi i prema uputama koje dobije SMS-om, Viberom, WhatsAppom. Od koga? To se navodno još ne zna, ili se ipak zna?
Jednom se rukom ne može pljeskati
Sve u svemu, šarolika je to lista koja se, za izbornu jedinicu u kojoj je njegov glavni akter jedino nacionalno poznato lice – međimurski župan, čini sklepana na brzinu.
Svaka kuća mora ima čvrste temelje da izdrži sve izazove i nevolje koje budućnost nosi. Jedna jaka osoba, u ovom slučaju Matija Posavec, nije čvrsti temelj jer to može biti samo snaga nekoliko moćnih, široko prepoznatljivih ljudi koji mogu u ključnim trenutcima donijeti prevagu samoj kući. Ako ju jedna osoba predstavlja, nosi, ista je osuđena na propast. Jer svaka kuća koja nema barem približno jednako dobrog nasljednika ili prvog suradnika – osuđena je na propast.
