Zbog blage zime na polju obitelji Fuček između Preloga i Otoka još se beru kelj pupčar i zelje. Poljoprivredno gospodarstvo koje su prije nekoliko godina pokrenuli supružnici Vesna i Ivan, Međimurka iz Preloga i Zagorac iz Zlatar Bistrice, preraslo je u jedno od tri najveća u Međimurju koja se bave ekološkom proizvodnjom povrća i preradom. Jedini, kako tvrde, na sjeverozapadu Hrvatske imaju certifikat i ekomarkicu za preradu povrća koje pakiraju u staklenke.
– Uzgajamo petnaestak vrsta povrća i desetak prerađevina od povrća, poput ajvara, kečapa, zagorske miješane salate i drugog. Ove godine planiramo proizvesti oko 70 tona povrća. Kontrolu provode tvrtke Bioinspekt iz Osijeka i Hrvatske šume. Provjerava se sve, od zemljišta do sirovina koje uz povrće idu u staklenke.
I jabučni ocat u kojem konzerviramo povrće mora biti certificiran. Jedino što koristimo, a da nije ekološki proizvedeno, začini su i sol – kaže Ivan. On i supruga počeli su s manjim parcelama koje nisu odmah bile pod nadzorom, a kad su zaključili da bi se od ekološke poljoprivrede moglo i živjeti, ishodili su papire i počeli obrađivati prvi hektar zemljišta. Veći dio je djedovina. Učili su uglavnom iz priručnika i interneta, najčešće po metodi pokušaja i pogrešaka.
– Problem je što u županijskim poljoprivrednim savjetodavnim službama u ovom dijelu Hrvatske nemate savjetnike za ekološku poljoprivredu. Ima ih, ali oni uglavnom pomažu oko tehničkih stvari, dokumentacije i teorije.
Praktične stvari poput najpogodnijeg vremena za sadnju ili tretiranje teško ćete doznati. Najviše nam je pomogla Marija Ševar iz Zagreba, koja nesebično dijeli znanje s proizvođačima na terenu – ističe Ivan. Supružnici su osnovali tvrtku Bioherba koja se bavi preradom.
– Trenutačno uzgajamo povrće na dva i pol hektara koja su već pod nadzorom, no proširujemo imanje za još osam hektara. To zemljište ne smije se tri godine tretirati pesticidima i herbicidima, ne smije se gnojiti umjetnim gnojivom, pa čak ni organskim gnojivom s farmi.
Koristimo isključivo zelenu gnojidbu i organsko gnojivo s ekofarmi. Nakon tri godine smatra se da je zemljište očišćeno od kemikalija i tek tada može se krenuti u postupak ishođenja ekomarkica – pojašnjava Vesna. Pogon za preradu, površine 200-tinjak četvornih metara, imaju u Zlatar Bistrici, a jedan iste površine počeli su graditi u Prelogu. Ulažu vlastiti novac jer ne žele kredite.
Hrvatska bi, predlažu, trebala prepisati model kakav već postoji u Austriji, gdje postoje zadruge koje nisu prepuštene same sebi, a lakše i pregovaraju s trgovcima.
