Nagledali smo se svi mi u filmovima i serijama raznim scena u kojima se majke i očevi pozivaju na blagodat nesvjedočenja. Jasno i glasno odbijaju svjedočiti protiv svoje djece i svojih bližnjih
Krv nije voda. Nije to sporno. Izdajnike je Dante smjestio u
deveti krug pakla. Zna se po tome kakav tretman zaslužuju
izdajnici. To je dno dna! Što je s onima koji izdaju,
‘otkucaju’ ‘organima gonjenja’ rod rođeni?
Traži se ne samo da uprete prstom već da izrijekom imenom i
prezimenom, osobnim podatkom identificirate onoga kome ste svoje
vozilo dali na upravljanje i tko je prema poimanju i zapažanju
policije nakon toga njime počinio neki prekršaj u prometu, piše
portal revijahak.hr.
Zamislite samo, pored tog vam još i zaprijete novčanom kaznom ako
im u propisanom roku od 15 dana ne dadete vjerodostojan dokaz o
osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
Zar ti kreatori zakona nemaju savjest niti mare za ljudsku
bliskost?
S druge strane znate kakvi su naši ljudi. Svega će se
domisliti. Skupljat će znanje i iskustvo iz različitih izvora.
Neće se libiti koristiti to znanje! Nagledali smo se svi mi u
filmovima i serijama raznim scena u kojima se majke i očevi
pozivaju na blagodat nesvjedočenja. Jasno i glasno odbijaju
svjedočiti protiv svoje djece i svojih bližnjih. Jedino što vam
to nikako baš ne prolazi kad je u igri Zakon o sigurnosti prometa
na cestama i davanje podataka o osobi kojoj ste dali vozilo na
upravljanje. Ne prolazi!
Ukoliko zašutite i ne oglasite se, kaznit će vas! Pa kako to?
Kažu da vi tu niste nikakav svjedok već obvještajac, tj.
dostavljač podataka i izvolite ‘otkucati’ kome ste
dali automobil. U protivnom ako budete dosljedni u šutnji,
platite zapriječenu kaznu! Ma je li tome baš tako? Misli li i sud
tako? Žao nam je, misli!
Što u pogledu te problematike kaže Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske, nije teško ustanoviti. Rečeno je u odluci tog
suda Pž-1002/11 od 28. studenog 2012. kako ‘upućivanje zahtjeva
vlasniku motornog vozila kojim je počinjen prekršaj da dostavi
vjerodostojan dokaz o tome tko je u vrijeme počinjenja prekršaja
upravljao predmetnim motornim vozilom nije ispitivanje vlasnika
motornog vozila kao svjedoka.
Obvezivanjem vlasnika motornog vozila propisivanjem kazne za
nedavanje podataka ne prisiljava se građane da iskazuju i
prijavljuju članove svoje obitelji, jer se u slučaju davanja
podataka ovlaštenim tijelima vlasnik vozila ne ispituje kao
svjedok, već samo daje podatke o identitetu vozača kojem je
povjerio vozilo na upravljanje. Pri tom treba napomenuti da
odredba čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na
poštivanje pravnog poretka, a to uključuje i davanje podataka
službenim tijelima o određenim činjenicama bitnim za održavanje
javnog reda, a u konkretnom slučaju i o tome tko je u određenom
trenutku upravljao vozilom’.
Sud ističe nadalje kako je ‘pogrešno stajalište žaliteljice da je
ona u procesnom položaju svjedoka u situaciji kada upravno tijelo
traži da, kao vlasnica motornog vozila kojim je počinjen prekršaj
dostavi vjerodostojan dokaz o tome tko je u vrijeme počinjenja
prekršaja upravljao predmetnim motornim vozilom.
Naime, upućivanje zahtjeva upravnog tijela vlasniku motornog
vozila kojim je počinjen prekršaj zapravo se postupanje ovlaštene
službene osobe tijela državne uprave u okviru izvida prekršaja i
ne radi se ni o kakvom ispitivanju vlasnika motornog vozila kao
svjedoka, kako to pogrešno smatra okrivljenica’.
Sud je konstatirao: ‘slijedom navedenog promašeni su i neosnovani
žalbeni navodi kojima se tvrdi da okrivljenica kao svjedok nije
bila dužna dati tražene podatke jer bi time bliskog srodnika
izložila prekršajnom progonu’.
