Naša kolumnistica Nikolina Vrbanec, primalja s dugogodišnjim iskustvom, certificirana savjetnica za dojenje i – prije svega – mama dvoje djece, u svom serijalu “Mama zna najbolje” dijelit će osobne priče i korisne savjete kako bi pomogla svakoj mami da se osjeća sigurnije i snažnije u novoj životnoj ulozi
Godinama smo tražili uzrok neprestanog kašlja, kihanja i problema s hranjenjem, ali svi su nalazi bili uredni. Nakon 10 godina otkrili smo…
Mjeseci su prolazili, ali ništa se nije mijenjalo. Plač, nespavanje, nezadovoljstvo, umor… iscrpljenost nas je potpuno preuzela.
Bili smo zbunjeni i iscrpljeni, a ona – uvijek razdražljiva, kao da ništa nije bilo dovoljno dobro.
U očaju smo odlučili rano krenuti s dohranom, već s četiri mjeseca. Polako, po pravilima – uvodila sam namirnice prema tadašnjim preporukama. Jela je sve, nije bilo reakcija ni odbijanja. Ali nešto mi nije dalo mira.
Jela je halapljivo, kao da se natječe sama sa sobom. Gutala je brzo, pohlepno, s grimasama na licu. Pijenje vode bilo je jednako intenzivno – glasno, s vidljivim trudom pri gutanju.
Kako je rasla, meni je to postajalo sve teže gledati. Počeli smo je opominjati – da jede sporije, da manje trpa u usta, da pazi kako pije… No upozorenja su joj brzo počela smetati.
Jednog dana, frustrirana, rekla nam je: “Ne kužim što želite od mene. I kad me opominjete, odmah mi se ne jede.”
Nama je bilo teško gledati kako jede i pije, a njoj su naša stalna upozorenja bila još teža.
Krug kašlja, kihanja i alergija kojih nema
A onda – kašalj. Nikako da prestane.
Ponekad nije pomagao ni antibiotik, ni inhalacije, ni svježi zrak, ni topli zrak, ni difuzori s eteričnim uljima… ništa. Noći su bile isprekidane napadima kašlja, ponekad bismo kraj nje stavljali narezani luk, jer je to jedino znalo malo olakšati.
Kašalj nas je pratio do njezine osme godine. Tek tada se malo smirio.
A onda – kihanje.
Svako jutro ista priča: nos pun sekreta, napadi kihanja, 20-ak puta za redom. Svaki. Dan.
Počeli smo analizirati sve – godišnja doba, prehranu, prašinu, biljke, životinje… Napravili smo hrpu testova. Svi nalazi su bili uredni. Nema alergija. Nema konkretne dijagnoze. Samo beskrajna frustracija.
Uz kihanje krenula je često krv iz nosa. Gotovo jednom tjedno, obično noću tijekom njezina sna.
Stalno neki novi problemi. Više nismo vidjeli izlaz iz toga. Dijete se mučilo, a mi s njom.
Slučajno otkriće
Jednom prilikom, dok smo bili na odmoru, djeca su ležala na krevetu i smijala se. Stajala sam iznad njih i odjednom primijetila nešto neobično.
Nisu imali isti oblik tvrdog nepca.
Koradino je bilo “normalno”, a Korinino visoko, kao žlijeb.
Pitanja su se počela rojiti u mojoj glavi. Krenula sam tražiti odgovore, kucati na mnoga vrata. No svaki put bih dobila isti odgovor: “To je normalno.”
Ali meni nije bilo normalno.
Sumnja me nije napuštala, a onda je sve postalo jasnije kad sam upisala edukaciju o dojenju.
Tamo sam prvi put čula za pojmove koji su mi promijenili perspektivu. Saznala sam da bebe s problemima u dojenju i sumnjom na oralne restrikcije idu logopedu.
I tako sam, nakon punih 10 godina, napokon dobila odgovore na sva svoja pitanja.
Kamo sam se prvo uputila i što je njoj zapravo čitajte sljedeći tjedan!
