Nije život zamišljen da se sve unutar obitelji vrti oko jedne osobe. Zamišljeno je da dijete uključite da postane dio zajednice zvane obitelj
Živimo u vremenu princeza, prinčeva i kraljevića i to ne onih iz bajki već stvarnih. Dok je nekada čitavo selo odgajalo dijete, danas se sve podređuje jednom djetetu i čitava je obitelj regrutirana da kraljević i princeza dobiju sve što požele, na najbolji i najbrži mogući način.
Kako je došlo do toga da dijete stavimo u centar obitelji umjesto da ga podučavamo da je dio obitelji?
Što smo mislili da će dijete time dobiti? Kako je to korisno za dijete?
Baš nikako. Osim što odgajamo egocentrične i sebične osobe pune sebe i koje nam na kraju neće uzvratiti brigom za roditelje jer ih tome nismo ni podučili. Učili smo dijete da se čitav svijet vrti oko njega te nismo razvili osjećaj empatije i brige za druge, pa tako ni za vlastite roditelje.
Sve kreće po zlu od samog rođenja i organizacije rođendana kao da je svadba. Kupuju se skupe stvari i razbacuje se novcem iako dijete još uvije nije ni svjesno života oko sebe. Počelo je još za vrijeme života roditelja koji nešto nisu imali kao djeca i sada kroz svoje dijete žele realizirati sva svoja nedostajanja.
Kad je dijete malo, njemu to baš ništa ne znači. No, kako odrasta a vi nastavljate s time, počinje sebe stavljati u centar, baš tamo gdje su ga roditelji smjestili ali sad više ne silazi s trona. Ostaje tu zacementiran i samo želi jednak tretman kao na početku. Dijete je tako naviknuto i sada želi da i dalje bude tako.
Međutim, polaskom u školu nastaje problem kod takve djece jer su tamo i druga djeca, učitelj/ica ne obraća pažnju samo i jedino na njega te krenu igre manipulacije.
„Učiteljica me ne voli. Učitelj me ne hvali. Samo druge gleda. Mene ne proziva.“…
Ako kao roditelji podržite tu djetetovu igru stavljanja sebe u centar i u školi, te dolazite intervenirati u školu, djetetu šaljete poruku da može nastaviti sa svojom manipulacijom kako bi dobilo to što želi. Kako radim u školi, nagledam se sve više ovakvih primjera kojih roditelji uopće nisu svjesni jer su uvjereni da čine za dijete najbolje a maleno čudo manipulira naveliko.
Srećom nije tako kod sve djece. No, nemojte misliti da je to samo kod djece koja su jedinci. Ne! To je i kod djece koja imaju braću. Nema pravila.
Problem je što je roditeljima teško to dokazati i bezuvjetno vjeruju djetetu a ne stručnoj osobi. Te se ta igra djeteta nastavlja i dalje. Dijete odrasta u mladića ili djevojku i nastavlja sve podređivati sebi. Društvene mreže i dozvoljeno hejtanje drugih mu idu na ruku. S vremenom sve više dobijemo narcisoidnih poremećaja te manipulativnih osoba a sve je počelo stavljanjem djeteta u centar obitelji.
Nije život zamišljen da se sve unutar obitelji vrti oko jedne osobe. Zamišljeno je da dijete uključite da postane dio zajednice zvane obitelj. Zamišljeno je da dijete preuzme dio odgovornosti. Ako je prvo dijete onda za mlađu djecu. Ako pak je neko u nizu ili je jedino dijete onda da preuzme odgovornost za svoje obaveze.
Društvo i zajednica trebaju samostalno i odgovorno dijete koje će znati da je važan dio društva tako da doprinosi društvu a ne da samo uzima od njega i krivi ga za sve te očekuje da se sve podredi njemu.
Djeca koja nauče preuzimati odgovornost i osjećaju da doprinose, sretnija su i zahvalnija. Život im je ljepši i bolji. Sebična djeca su nezadovoljna jer će uvijek biti onih koji im se neće htjeti podrediti te će količina nezadovoljstva rasti.
Vjerujem da kao roditelji želite odgojiti zadovoljno i sretno dijete a ne dijete koje je nesretno je mu drugi nisu donijeli čašu vode te je žedno iako je već dovoljno veliko da samo uzme vodu i napije se.
Kako radim s djecom i na poslu i privatno, nagledam se najbolje namjere roditelja da djeci daju sve, svijet na dlanu a djeca su nezadovoljna i žele još više. U jednom trenutku im roditelji više ne mogu dati ništa, a djeca ostaju nezadovoljna.
Zato, dragi roditelji, od samog početka shvatite da trebate mijenjati način odgoja djeteta tako da ga što više uključite da bude dio obitelji, da svojim malim djelima doprinosi i osjeća zadovoljstvo time.
Ostavite se podređivanja i uglađivanja djetetu misleći da ćete mu time pomoći. Radije ga podučite empatiji, da brine o drugima jer će tako s vremenom imati osjećaj i za vas u starosti. Uvijek dobivamo ono što njegujemo, a uvjerena sam da želite empatično i sretno dijete više nego li sebično i egoistično.
Stoga, budite mudri i mijenjajte strategiju odgoja. Ako ne znate kako, potražite pomoć i podršku.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
