Ako je i vaše dijete sramežljivo i povučeno ne mora značiti da nema samopouzdanja
„- Možemo li vam dovesti dijete da malo poradite na njegovoj nesigurnosti?
– Naše dijete nema samopouzdanja. Možete li mu vi pomoći?
– Povučen je i nikad se ne želi izboriti za sebe. Moramo ga poticati. Možete li vi tu išta učiniti?“
Ovakve i slične upite dobivam od roditelja nesamopouzdane djece s kojima radim jedan na jedan a u planu je i edukacija u manjim skupinama kako bih sustavno radila na tome. Ništa nije nastalo preko noći, niti će nestati preko noći. Naročito zbog toga što dijete vraćam u istu obitelj gdje mogu nesvjesno ponavljati iste greške i sve ono što ja izgradim, to oni sustavno ruše. Naravno, nesvjesno. Zato je moja preporuka da uvijek radimo timski i zajednički. Mogu ja raditi s djetetom ali ipak i trebam i vašu pomoć i podršku te dobivate upute što ne raditi a što svakako činiti.
Neke od osobina djeteta koje nema razvijeno samopouzdanje
Ako je i vaše dijete sramežljivo i povučeno ne mora značiti da nema samopouzdanja. Postoje nenametljiva djeca koja najprije snime situaciju pa tek onda djeluju. No, ako se ne želi izboriti za sebe, traži od vas da kažete ili činite umjesto njega onda naginje niskom samopouzdanju. Takvo dijete potičite, čuvajte mu leđa ili pak podržite u vidu da mu kažete što treba reći ali ipak neka napravi samostalno. Nemojte umjesto njega. Što više pokušaja će imati, to će mu lakše biti. Primijetite i pohvalite svaki samostalni pokušaj.
Postoje djeca koja se plaše novih situacija. Inače je to jedan od okidača mnogima, pa i već odraslim ljudima i zato je važno podučiti dijete i naučiti ga kako se nositi s time. Potrebno je poraditi na razvoju fleksibilnosti tako što ćete ga pripremati za nove situacije a ne odustajati od njih. Ovo nastaje kada se roditelji drže rutine i ne pripremaju dijete na nove situacije. Za dijete je rutina važna ali opet je potrebno povremeno izlaziti iz zone komfora kako bismo dijete naviknuli na fleksibilnost.
Ima djece koja lako odustaju i teško podnose poraz. Njih karakteriziramo kao djecu niskog samopouzdanja. Ako je vaše takvo, na vama je da ga podučite nositi se s porazom jer ga to čeka u životu. To možete vježbati kroz društvene igre ili paka ga naučiti što činiti kad je ljuto, frustrirano, nervozno ili pak mu se izvod situacije ne sviđa. Obično podrazumijevamo da će dijete to samo naučiti no ako nema primjer u obitelji, onda nema od koga naučiti. Majka djeteta je do sedme godine zadužena za emocionalni razvoj djeteta što nam se odnosi na to kako će se dijete nositi s pojedinim emocijama.
Pretjerana vezanost za roditelje je također jedan od simptoma niskog samopouzdanja. Roditelji potpuno nesvjesno učine ovu grešku ne usuđujući se ostavljati dijete bilo gdje osim s njima. Ili pak nemaju kome ostaviti dijete pa se organiziraju da je stalno uz njih. Tako se dijete od malih nogu navikne samo na vlastite roditelje i postaje „ovisno“ o njima. Tek kasnije roditelji shvate da su možda pogriješili no nikada nije kasno za popravak. Dijete odgajamo do 21.godine tako da dopustite prespavance kod bake, djeda, prijatelja, tete i drugih u koje imate povjerenja kako bi se dijete malkice odvojilo od vas. Tu čak i socijalizacija u vrtiću pomaže.
Neka djeca često ponavljaju „ja to ne mogu“ i traže tuđu pomoć i podršku. Nisu ni pokušali. Potrebno je inzistirati da pokušajima prilagođenim njihovoj dobi te ih poticati da to čine što češće. Ne im pustiti da se izvuku bez ijednog pokušaja. Djeca će uvijek ponavljati svoj no na nama odraslima je da ih potičemo i pohvaljujemo trud i pokušaje bez obzira na postignute rezultate. Istraživanja nam pokazuju da postoji prosječno 6 pokušaja i da neka djeca uspiju s manje a nekima treba više. Nemojte biti roditelji koji su nezadovoljni već nakon prvog pokušaja.
Za dijete kojem želite poraditi na samopouzdanju važno je da prihvatite da ta osobina neće nestati preko noći i da je potrebno uložiti puno vremena i truda da dijete izgradi samopouzdanje. Zamislite da za to imate 20 godina te se ne ograničavajte kao roditelji da to trebate učiniti što prije.
Ima djece koja otkriju neki od svojih talenata te im to pomogne u izgradnji samopouzdanja.
Svakako vodite računa o tome da će postojati područja u životu u kojima će dijete biti više a u nekima manje uspješno. Nismo svi za sve. Ističite povučenoj i nesigurnoj djeci ona područja au kojima su dobri a nemojte ih kritizirati za ona u kojima nisu. To je isto jedan od načina unutarnjeg osnaživanja djeteta.
Od jeseni ćete moći dijete upisati u Školu samopouzdanja gdje ću ih ja osnaživati i pomoći da bolje upoznaju sebe, svoje jake i slabe strane te ćemo više fokusa staviti na samopoštovanje koje je podloga samopouzdanja. Škola će biti za učenike nižih razreda i za učenike viših razreda. Bit će podijeljena po dobi. O tome više na mojoj web stranici anitavadas.com
Do tada se možete i sami posvetiti svojem djetetu tako da ga češće pravilno pohvaljujete (imate videa o pravilnim pohvalama na mojem YouTube kanalu – Anita Vadas), pohvaljujte trud i pokušaje a ne samo rezultate, postavljajte male ciljeve za koje znate da će dijete ostvariti, ne uspoređujte djecu međusobno a niti s drugima jer svatko ima svoj tempo učenja, budite dosljedni i podržavajući roditelj, pružite podršku i puno strpljenja i rezultati neće izostati.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
