- Jedva čekam da je vidim, da je zagrlim, da joj dam medalju… - emotivan je bio naš srebrni olimpijac
On ima olimpijsko srebro iz Pekinga 2008. godine. Ima i svjetsko
srebro iz Nanninga 2014. Ima i europsko srebro iz Lausanne 2008.
Ima i mediteransko iz Pescare 2009. i europsko juniorsko iz
Ljubljane 2004.
Ima i 14 medalja s turnira svjetskih kupova. Ali, ova današnja
medalja, ova titula viceprvaka Europe na konju s hvataljkama,
Filipu Udeu u ovome trenutku karijere, života,
trebala je možda više nego mnoge druge prije.
Zašto? Sam će vam reći…
– Svi su već po malo u božićnom raspoloženju, a mi smo evo
još na natjecanju… Ne znam uopće od kuda bih počeo pričati. Ova
godina je svima nama bila turbulentna, svi je želimo čim prije
zaboraviti. Za mene ova godina je privatno bila jako teška, ali i
poslovno zato jer nismo imali natjecanja, nismo se mogli
pripremiti kako treba… Jedina dobra stvar je bila da sam jako
dobro trenirao cijele godine, trudio sam se i evo na kraju je
ispalo sve dobro. Bio sam na vrhuncu forme i na žalost obolio od
korone praktički netom prije EP-a, a to me vratilo dosta unatrag.
Ipak, usprkos tome, uspio sam se nekako sabrati i odraditi ovu
vježbu. I ovaj tjedan ovdje bio je dosta težak za mene. Imao sam
grč u želucu svaki dan, nisam dobro spavao, tresao sam se bez
veze, bio sam pod velikim pritiskom da napravim najbolje što
mogu. Mislim da me Bog nagradio što sam ušao u finale i evo u
finalu sam osvojio srebro.