Dora je članica Udruge za sindrom Down Međimurske županije u kojoj ima jako puno sportskih aktivnosti poput plivanja i gimnastike, ali Dorina najveća ljubav je karate
Dora je najmlađi član obitelji, obiteljska je maza i pohađa osmi
razred OŠ Selnica. U školi joj pomaže dugogodišnja
asistentica Ivana Živčec Železnjak, a nakon nastave kreće
priprema i odlazak na trening u svoj karate klub “Shotokan karate
klub Muraken” gdje je dočekuje trener Dinko Šarić, piše
Međimurska sportska mreža.
“Dora je aktivna karatistica dvije i pol godine. Karate je
naporan sport, ali Dora uživa u njemu. Ona nije dijete koja se
odmalena voljela igrati s barbikama, već je obožavala akciju. U
njoj sam vidjela da gleda borilačke vještine pa smo otišli
probati. Po dolasku u klub očekivali smo otpor trenera budući da
nikad nisu imali dijete s teškoćama, ali trener Dinko ju je
objeručke prihvatio. Unatoč slabovidnosti, ona gleda taj karate i
upija svaki korak i dogurala je do narančastog pojasa. U 12.
mjesecu trebala je po novu boju pojasa, ali zbog koronavirusa
morat će se malo strpjeti”, kazala je njezina
majka Zlatica.
Trener Dinko voli imati disciplinu na treningu, a Dora se jako
dobro prilagodila uvjetima u takvom trenažnom procesu.
“Trener nikad, ali baš nikad nije vikao na mene. Na svom treningu
sam jedina cura, i dečki me slušaju. Na treningu mi je super i
volim vježbati karate”, poručila je Dora.
“Karate je Dori donio puno toga dobroga. Više je socijalizirana,
pristupačnija te je dobro napredovala u fizičkom i psihičkom
smislu. Prije karatea nije mogla stajati na jednoj nozi, a sada
to može uraditi bez problema. Također, stekla je samostalnost i
ona se sama priprema za trening”, istaknula je majka Zlatica u
razgovoru za
Međimursku sportsku mrežu.
Dora još uvijek nije bila na natjecanju, a trener je vrlo oprezan
po tom pitanju. Bilo je prijedloga za natjecanje, ali Dori i
treneru nikamo se ne žuri. Uz vožnju biciklom, Dora se voli
šetati, igrati nogomet, skakati na trampolinu, a svoj dan ne može
zamisliti bez sportske aktivnosti. Također, obožava čitati
knjige, a najdraža spisateljica joj je Sanja Pilić.
Nedavno je Dora upoznala Ivana i Anđela Kvesića,
hrvatske karate reprezentativce koji su na nju ostavili jako
dobar dojam i jedva čeka novo druženje s njima
“Željela bih s njima vježbati. Oni su mi uzori i jako ih volim”,
kratko je poručila Dora.
Iako voli karate, ne želi biti trenerica, već učiteljica koja bi
bila vrlo stroga.
“Ako me ne bi slušali, davala bi loše ocjene. A onima koji su
jako dobri dala bi petice”, s osmijehom na licu rekla je Dora.
Dora je članica Udruge za sindrom Down Međimurske županije u
kojoj ima jako puno sportskih aktivnosti poput plivanja i
gimnastike, ali Dorina najveća ljubav je karate.
Zahvalnost i osmijeh koju nam je pružila Dora, nama je bila
najveća nagrada i motivacija za dalje.