Kratka šetnja sa Zlatkom Dalićem po središtu Zagreba, šalica kave na Europskom trgu i neizbježan izbornikov dodir s – publikom. Daliću prilaze znani i neznani, čestitaju mu, daju potporu, tapšu ga po leđima: “Bravo, Zlatko, samo tako nastavi”.
A Daliću, istinskom narodnom izborniku, nimalo slučajnom heroju nacije, i te kako gode toplina i pozornost kojima je okružen. Svima iskreno zahvaljuje, ali istodobno i shvaća s kakvom hipotekom odlazi na Svjetsko prvenstvo u Rusiju…
– Samo da me sljedećeg ljeta ovdje nečim ne gađaju – šali se Dalić dok u džepu stišće krunicu, dar naše misionarke iz Ekvadora. Nekoliko dana uoči Božića, u tajnosti, Zlatko Dalić posjetio je zatvorenike u Remetincu. Kakav je to bio doživljaj?
– Pozvao me upravitelj zatvora, bila je praksa da izbornici dolaze, bili su prije Čačić i Ćiro. Predbožićni su dani, puno ljudi koje srećem hoće sa mnom porazgovarati, sretan sam što nekoliko minuta mogu izdvojiti za te ljude. I ako sam im učinio zadovoljstvo, pomogao u bilo čemu, sretan sam. Bilo je na tom sastanku dosta zatvorenika, ljudi prate nogomet, raspitivali su se o reprezentaciji, pitali kako ćemo protiv Argentine, Nigerije…
Jeste li im nešto obećali?
– Obećao sam im da ćemo u svakoj utakmici dati sve od sebe i da nam je cilj proći skupinu. Puno im je značilo što sam došao, vidio sam to po njihovim reakcijama, bilo je jako lijepo u tih sat vremena.
Najljepše doba u godini
Što za vas znači Božić?
– Ovo je za mene najljepše doba u godini, i to zato što su svi ljudi u to vrijeme puno veseliji, sretniji, obitelji se okupljaju, ljudi se vraćaju svojim domovima, cijeli grad drukčije živi. To je okupljanje na kojemu se, nakon teške godine, pokušava zaboraviti teška svakodnevica. Da smo svi takvi cijele godine, bilo bi lakše svima nama.
Za Božić ću biti s obitelji u Varaždinu, sa sinovima i suprugom. Prošle godine u ovo vrijeme bio sam u Emiratima. Tamo je drukčiji ambijent, Božić na plus 30-35 Celzijevih stupnjeva, ali nije to to. Božić u svojoj državi, e, to je nešto sasvim drugo.
Vjernik ste, idete u crkvu?
– Vjernik sam, ali ne baš onaj koji će svaki dan ići u crkvu. Rado odlazim nedjeljom na misu, a u Varaždinu ćemo ići na polnoćku.
Koliko ste vezani uz roditelje u Livnu?
– Roditelji Ivan i Kata u poznim su godinama, 85 i 86 godina, kada im je potrebna svaka pomoć. Postoji žal kod mene što sam rano otišao iz roditeljskog doma, već s 15 godina, i nisam puno vremena proveo s njima. Sada nastojim kad god mogu otići u Livno, ali to nije dovoljno. Uvijek se jave neke druge stvari, treninzi, pripreme, utakmice… tempo života te “ubije”, najmanje vremena imaš za ono najvažnije, pa nisam s njima koliko bih trebao biti. Majka i otac su dobro, u Livnu su brat Miran i sestra Mladenka koji se brinu o njima, ali, opet, mislim da im s moje strane treba više pažnje. Odmah poslije Božića idem k njima, provest ću u Livnu nekoliko dana.
Kako obitelj podnosi vaš novi posao?
– Mi smo 7-8 godina živjeli u medijskoj izolaciji jer smo tako htjeli. Kad sam bio mlad, bilo mi je u interesu biti po medijima, ali ovo sada je previše. Znam da mediji imaju svoje zahtjeve, no nije mi se lako s ovim nositi, biti na meti svih. Svi hoće ekskluzivu, a ja nisam za bombastične najave, izjave. Opet, svjestan sam da kao izbornik Hrvatske moram biti dostupan svima, svim ljudima, u nekoj mjeri. Supruga Davorka polako se privikava na to, premda pokušavamo držati privatni život podalje od medija – kaže Dalić i dodaje:
Proslava u Varaždinu
– U ovom nam je tjednu bila 25. godišnjica braka, usto supruga je navršila 50 godina. Bila je ovo za cijelu obitelj uspješna godina jer stariji je sin diplomirao digitalni marketing na Algebri. Stoga ćemo napraviti proslavu u Varaždinu. Okupit ćemo prijatelje, ljude kojima vjerujem, kojima ću uvijek pomoći ako me trebaju i za koje znam da će pomoći meni.
Supruga Davorka podnijela je veliku žrtvu u vašoj profesionalnoj karijeri?
– Vjenčali smo se u Varaždinu 1992. godine, okrunili dugu vezu. Ne može nogometaš uspjeti ako nema potporu obitelji, naročito supruge. Ona mora preuzeti velik dio obveza, oko djece, kuće.. Meni se dogodilo da sam otišao od kuće kad su mi djeca bila u pubertetu, i za to vrijeme supruga je bila tu za njih. Bez tog zajedništva, potpore supruge, teško se obitelji sačuvaju, izvedu na pravi put. Znate, muškarci su obično sebični, gledaju samo svoj put, ne gledaju oko sebe, i zato je prisutnost i potpora supruge neophodna.
Cijeli intervju sa Zlatkom Dalićem pročitajte klikom ovdje.