21. studenog u svijetu se obilježava Svjetski dan pozdrava. U više od 180 zemalja svijeta, obilježavaju ga i podržavaju mnoge poznate osobe, političari, pjevači, glumci kao i njihovi vjerski vođe.
Ideja o ovom obilježavanju datira iz 1973. godine, kada je izbio sukob između Izraela i Egipta, Brian i Michael McCormack željeli su poslati poruku svjetskim vođama da je za rješavanje sukoba bitna međuljudska komunikacija, a ne sila i rat. Mnogim ljudima samo lijepa riječ, osmijeh i pozdrav uljepšali bi dan, svatko bi bio sretniji i imao osjećaj da ga netko poštuje.
U OŠ Domašinec obilježavanje Svjetskog dana pozdrava ove su godine uvrstili u svoj Školski kurikulum. Članovi literarne, povijesne, vjeronaučne, dramske i recitatorske skupine te English cluba pripremili su prigodni i nadasve zanimljiv program. Prikazali su razne načine pozdrava u svijetu, (a maorski i eskimski izazvali su najviše smijeha), te kratku povijest pozdrava. Pozdrav je gesta kojom se izražava poštovanje, prijateljstvo ili dobra želja, a načini pozdrava ovise o kulturi, vremenu ili modi.
Svakodnevnim pozdravljanjem, ljudima oko sebe treba poželjeti nešto lijepo jer, kao što pjesnik veli, “…pozdravi su čarobne riječi kojima se hrani ili liječi, kad želiš da netko ozdravi, srdačno ga pozdravi…”. Narednoga dana, učenici 4.a razreda sa svojom učiteljicom Tatjanom Kovačić posjetili su Dječji vrtić Jelenko te obilježili Svjetski dan pozdrava s onima koji nam tek dolaze – polaznicima predškolske skupine. O dojmovima s toga susreta saznajte u učeničkom uratku koji slijedi.
Posjet vrtiću
Svjetski dan pozdrava obilježava se svake godine. Povodom tog dana mi učenici 4. razreda održali smo predstavu u Dječjem vrtiću u Domašincu. Prije otprilike mjesec dana naša učiteljica nam je podijelila uloge. Tada smo počeli s pripremama za predstavu.
Marljivo smo vježbali skoro svaki dan da bi bili što bolji. Htjeli smo ostaviti dobar dojam kako bi djeca u vrtiću, pa i naša učiteljica, bili ponosni na nas. Nakon napornog vježbanja konačno je došao dan predstave. Okupili smo se u školi prije počatka nastave i krenuli u vrtić.
Tamo su nas s nestrpljenjem dočekala djeca. Svi su bili u jednoj prostoriji u kojoj smo održali predstavu. Budući da smo naporno vježbali bili smo uspješni. Na kraju smo bili nagrađeni velikim pljeskom. Da bi Dan pozdrava bio zaista taj dan pozdravili smo se s vrtićkom djecom pružeći im ruku. Kod našeg odlaska veselo su nam mahali pozdravljajući nas. Svi sretni vratili smo se našim školskim obvezama. (Marijela Drvoderić, 4.a)
