Danas, 1. listopada bio je dan kada su se svi načelnici, gradonačelnici ili barem njihovi predstavnici na Kolegiju gradonačelnika i načelnika Međimurske županije najvjerojatnije kolektivno zapitali: Što ja radim ovdje?
Sjednicu Kolegija, koja je imala jednu točku dnevnog reda, Financiranje rada dječjih vrtića, na pola su puta polako počeli napuštati načelnici, a rečenice koje su na njoj izjavljene sljedećih nekoliko dana punit će naslovnice lokalnih, a vjerojatno i nacionalnih portala.
Naime, na sjednici je bio nazočan novi ministar novog Ministarstva za demografiju i iseljeništvo Ivan Šipić koji je prvi put krenuo u obilazak županija i došao je u Međimurje.
Počelo je radno, ali…
Prema novom Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju, koeficijenti i plaće djelatnika vrtića trebali bi se povećati. No njihove plaće ne financira država, već jedinice lokalne samouprave. U malim je jedinicama proračun ionako napregnut i prihodi su mali, stoga su i brojne manje općine i gradovi nezadovoljni novim pravilima. Međimurski Kolegij gradonačelnika i načelnika još je u srpnju pisao Vladi da država preuzme trošak plaća djelatnika dječjih vrtića i rastereti proračune općina i gradova. Odgovor nije došao. Na sjednici se ministra podsjetilo na tu tematiku i tražilo rješenje.
Propovijed umjesto konkretnih mjera
Rješenje nisu dobili, ali su dobili strastvenu propovijed o opravdanju postojanja Ministarstva te najavu da se “priprema cijeli niz mjera i prijedloga” (nije spomenuto konkretno kojih) za poboljšanje statusa obitelji u Hrvatskoj. Bilo je riječi i o tome da nam “kojekakvim migracijama” dolaze stranci te da treba slijediti “put Isusov” te raditi na demografiji u Hrvatskoj. Najviše se isticala rečenica “Skidajte asfalt, skidajte beton, okrenite se obitelji” u smislu “što će vam ulaganje u infrastrukturu kada nemate djece”. Naravno da je za Međimurce, čija je infrastruktura daleko bolja od ostatka Hrvatske i koji svojim vlastitim sredstvima, uz sredstva iz EU plaćaju upravo tu infrastrukturu poput vrtića, škola i cesta kako bi imali bolju kvalitetu života, ova izjava ostavila vrlo gorak okus u ustima.
Asfalt i beton ne rađaju djecu
Kasnije, u izjavi nakon sjednice, ministar se pravdao da ga se krivo shvatilo. “Postoji općine i gradovi kojima treba infrastruktura. Koji se na moru hvale turizmom, a nemaju ni vodovod. Normalno da su nam potrebne ceste i infrastruktura. Moja namjera je bila da pokažem da mi nećemo živjeti ni od prometnica ni od cesta. Moj pristup je iskren i pošten. Ja ne omalovažam rad i napor načelnika i gradonačelnika. Nisu gradonačelnici i načelnici dobivali izbore samo s tim, nego i svojom osobnošću i radom i zalaganjem. Ja sam bio gradonačelnik i ja jako dobro znam što znači i cesta i asfalt. No u kontekstu demografije, one su apsolutno nebitne za rađanje djece. Djecu neće roditi ni novac i asfalt, i ostajem pri tome mišljenju”, zaključio je ministar.
Da, novac i asfalt ne rađaju djecu, ali lijepo je kad ga se ima u 21. stoljeću – često je to i razlog ostajanja mladih obitelji u Hrvatskoj.