U Mariji Bistrici u subotu, 14. listopada 2017. održana je prva Mala ilirska škola Ivan Krizmanić, likovno-literarni natječaj u kojem su sudjelovale 23 škole, među njima i OŠ Gornji Mihaljevec.
Malu ilirsku školu Ivan Krizmanić organizirala je Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica povodom obilježavanja 175. godišnjice osnutka Matice Hrvatske i 250. obljetnice rođenja bistričkog župnika, prevoditelja i književnika Ivana Krizmanića.
Škola je počela objavom likovno-literarnog natječaja na temu Gajica. Učenici su na likovni natječaj slali radove s motivom Gajeve slovarice, dok je tema literarnog natječaja bio akrostih po uzoru na akrostihe iliraca i ostalih hrvatskih pjesnika pod motom: “Prestanimo svaki na svojoj struni brenkati, složimo liru u jedno soglasje…” preuzetog iz proglasa Ljudevita Gaja u Danici iz 1835. godine.
Na natječaj je pristiglo ukupno 200 radova (46 literarnih i 154 likovna) iz 23 škole iz cijele Hrvatske, a ukupno je dodijeljeno 12 nagrada i 11 pohvala.
U povjerenstvu za likovne radove bili su umjetnik Niko Barun, prof. Mirjana Drempetić Hanžić Smolić i prof. Ana Kaić, a u povjerenstvu za literarne radove prof. Dubravka Težak, prof. Željka Horvat Vukelja, prof. Ivančica Tomorad i prof. Anita Klemar.
Među pohvaljenim radovima je i rad učenice Tare Kos iz 7. razreda OŠ Gornji Mihaljevec. Njezin rad Međimurski bregi kojega je napisala pod mentorstvom Lidije Novak Levatić objavljen je u zborniku te je pjesma izvedena na završnoj svečanosti.
Nagrađeni radovi su zajedno s popisom sudionika objavljeni u prigodnom zborniku koji je podijeljen svakom mentoru i učeniku pa tako valja spomenuti da su učenice Larisa Zeman, Nina Novak, Maja Gregorinčić (sve 7. razreda) i Anamarija Knezić (5. razred) spomenute kao sudionice ilirske škole.
Nagrada svim nagrađenim i pohvaljenim sudionicima bio je i izlet po Hrvatskom zagorju. Pohvaljenoj učenici čestitamo!
Međimurski bregi
Međimurje z jimi duplo je lepše!
Evo, i ve ih z obloka gledim.
Đeđerno gori oni stojijo
i furt jen drugomu namigovlejo.
Morje je tu negda bilo,
unda pak se je najempot se spremenilo.
Rajski vrt je Marija tu imela,
sakojačko cvetje vu jem je gajila.
Kak lelije bele so se gor zdigli
i saki den denes ponosno stoji.
Brščas bodo tu i moja deca hodila, rodila bojo svojo tu rom takaj.
Ej, te bodo vidli te našlingane brege globoko vu duši zasluženi raj i dragi ljubleni naš kaj.
Tara Kos, 7.r.
