OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica sudjeluje u projektu ‘Schule draußen – Lernen außerhalb des Klassenzimmers’ u okviru programa Erasmus+. Projektom učenike premještamo i u životne prostore izvan razredne učionice iz kojih, u kojima i s kojima učimo.
Po drugi puta organizirali smo mobilnost s učenicima, ovaj puta u Mađarsku. Našli su se tamo učenici i učitelji iz pet zemalja: Austrije, Češke, Latvije, Mađarske i Hrvatske. U razmjeni upoznavanja, znanja, igre, šale, putovanja, učenice su doživjele svašta što možete pročitati u nastavku.
Ponedjeljak
U ponedjeljak, 8. svibnja u četiri ujutro krenuli smo u Mađarsku. Oko osam sati ujutro sretno smo stigli na odredište. Budući da su neke od zemalja, koje su sudjelovale u projektu, putovale avionom, naše je mjesto susreta bila Budimpešta. Naša je grupa stigla nešto ranije te smo iskoristili vrijeme i otišli do glavnog kolodvora gdje smo se fotografirali.
Zajedno s ostalim grupama krenuli smo u razgledavanje Pešte. Posjetili smo Trg heroja gdje smo proveli nekih pola sata. Učenici iz mađarske škole pročitali su nam neke informacije o tom mjestu.
U prolazu smo vidjeli i cirkus i ZOO. Ručali smo u restoranu Bisztro Oktogon. Ručak je bio ukusan i mogli smo uzeti i pojesti koliko god su naša srca poželjela. Nakon ručka razgledali smo Budu.
Saznali smo mnogo toga o Parlamentu i imali ga prilike vidjeti uživo. Šetajući obalom Dunava prošli smo preko Lančanog mosta dugog 500 i nešto koraka, vidjeli dvorac, penjajući se prošli mnogo stepenica i vidjeli crkvu sv. Mateja.
Oko pet sati popodne krenuli smo za Szolnok gdje smo odsjeli jer je tamo bila škola domaćin. Oko pola osam navečer stigli smo u hotel. Nakon iscrpnog dana i večere, umorili smo se i svi brzo pozaspali. (Jana Držanić, 5.A)
Utorak
Drugi dan u Mađarskoj. Nakon nabavke tjednih karata za autobus, krenuli smo autobusom prema školi. Navedena je škola zapravo eko-škola. Učitelji i učenici dolaze u školu biciklom i najstarija generacija svake godine posadi jedno drvo u školskom dvorištu. Hodnici su ispunjeni lijepim i šarenim crtežima.
Razgledavši školu uputili smo se na sat engleskog jezika. Na satu je bilo jako zabavno jer smo doživjeti razlike između naših i njihovih učitelja i satova. Svi su bili jako ljubazni. Nakon sata engleskog jezika, slijedile su igre s drvetom. Igra je bila izvrsna prilika da se upoznamo s ostalim skupinama koje su sudjelovale u projektu.
U podne smo ručali u školi, a zatim krenuli autobusom u Szarvas. U Szarvasu smo posjetili arboretum i mini Mađarsku. U mini Mađarskoj imali smo prilike upoznati sve važne kulturno-povijesne građevine u Mađarskoj – samo u puno manjem obliku! Budući da nismo razumjele mađarski jezik, a željele smo nešto saznati o tim građevinama, potražile smo tzv. gumbiće koji daju informacije na engleskom.
Nažalost, popodne je brzo prošlo i krenuli smo natrag do hotela na večeru. Nakon večere, svi smo bili pozvani na susret upoznavanja. Zbog jezičnih barijera trebali smo jedni s drugima razgovarati na stranom jeziku. Tu večer upoznala sam puno ljudi te saznala mnogo novih stvari o drugim državama. Ovo je bio jedan od najljepših izleta ikada! (Laura Matjašec, 7.B)
Srijeda
Dana 10. svibnja 2017. učenici su posjetili dvorac tj. muzej Mátru gdje su mogli razgledati stare sobe, povijesne predmete poput starih keramičkih posuda, stare lovačke opreme, kosti dinosaura te jedan kostur mamuta.
Vidjeli su i mnogo različitih minerala od najmanjih do najvećih, čak i svjetleće minerale koji su izloženi u mračnoj sobi i daju jedan osobit dojam svojim prekrasnim sjajem.
Razgledavši muzej, učenici su se našli s ostalim skupinama te naučili nešto o prstenovanju ptica i dobili odgovore na pitanja zašto se ptice prstenuju i osjećaju li bol tijekom tog procesa. Sljedeće mjesto koje su učenici posjetili bilo je jezero Sástó s najvećom nadmorskom visinom u Mađarskoj.
Tog dana bilo je mnogo penjanja, na tom putu učenici su prvo posjetili jedan toranj visine 53 m, i iako nisu svi stigli do vrha (svi su stigli barem do drugog kata) jako su se zabavili. Svijet je izgledao tako maleno kad smo ga promatrali iz te visine. Učenici su imali prilike upoznati i najviši vrh Mađarske Kékestető.
Gore je bilo prilično hladno, no naše Hrvate ništa ne može spriječiti u njihovim naumima. Navečer,kako bi se malo opustili od fizičkih aktivnosti, učenici su pošli u kupovinu. Može se zaključiti da je srijeda bila podosta naporna, ali definitivno je vrijedilo svake sekunde. (Ana Francišković, 6.A)
Četvrtak
Četvrtak je bio predviđen za razgledavanje grada Szolnok. Učenicima su podijeljeni listići s različitim zadacima o prirodnim i kulturnim zanimljivostima grada Szolnoka. Na taj smo način naučili ponešto o rijeci Tisi, mostu Mayflay-u i još mnogo toga nama nepoznatog.
Nakon učenja, slijedio je odmor od nekih sat vremena. Odmorivši se krenuli smo u školu gdje nam je bio poslužen ručak. Nakon ručka posjetili smo obližnju lokalnu tržnicu na kojoj ljudi nude svoje proizvode jedanput svaka dva tjedna. Naše male dječje glave sve su znatiželjno razgledale, a ponešto ukusnih proizvoda i isprobale.
Nedaleko od tržnice, u jednoj od dvorana, održao se program djece iz Mađarske i drugih zemalja. Na najbolji mogući način prezentirali smo svoju zemlju Hrvatsku sa svim njezinim prirodnim ljepotama i bogatstvima u domeni vode, zemlje i zraka. Nakon prezentacija, učili smo mađarske plesove, odvažili se pa i malo zaplesali. (Marta Žulić, 5.B)
Petak
Petak je bio naš predzadnji dan boravka u Mađarskoj. Nakon doručka krenuli smo prema školi gdje smo izrađivali zmajeve, a kasnije ih i puštali neka vijore na vjetru.
Nakon što su zmajevi pušteni na slobodu, u školskom smo dvorištu posadili drvo hrasta kao simbol sjećanja na taj projekt. Uputili smo se prema muzeju zrakoplova. Razgledavši sve zrakoplove krenuli smo prema našem hotelu. (Laura Štampar, 8.A)
