MDS se ne slaže sa statusom koju su u Prijedlogu Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. – 2020. dobile tekstilna i obućarska industrija, te građevinarstvo. To predstavlja daljnju marginalizaciju i slabljenje tih grana industrija, a time i međimurskog gospodarstva, poručili su MDS-ovci na konferenciji za novinare koja je održana u petak 21. veljače. Njihovo priopćenje vazano uz tu temu pročitajte u nastavku.
“Protekli tjedan su predstavnici Ministarstva gospodarstva ovdje u Međimurju, predstavili, a u okviru pokrenute javne rasprave, dugo očekivani Prijedlog Industrijske strategije Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. Prema riječima predlagača Industrijska strategija predstavlja oblik državne politike usmjerene ka unaprjeđenju poslovnog okruženja, prema sektorima od kojih se očekuje veći doprinos ekonomskom rastu.
Između ostalog, dakle, ova Strategija izdvaja određene industrijske djelatnosti koje, prema zaključcima iznijetim u Strategiji, imaju najveći potencijal, a time i “odgovornost” za rast i razvoj industrije i prema kojima će biti posebno usmjerena potpora državne politike.
Objedinjavanjem rezultata različitih izračuna u ovoj Strategiji izdvaja se šest strateških industrijskih djelatnosti: Proizvodnja 1. farmaceutskih proizvoda, 2. računala i elektroničkih i optičkih proizvoda, 3. gotovih metalskih proizvoda, 4. električne opreme, 5. strojeva i uređaja i 6. Računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT).
Iako možemo biti zadovoljni što je u strateške djelatnosti uvrštena i proizvodnja gotovih metalskih proizvoda, strojeva i uređaja, koja ima velikog udjela u međimurskom gospodarstvu, nas u MDS-u posebno zabrinjava, a mi sve ovakve inicijative promatramo iz međimurske perspektive, je činjenica da u strateške industrijske djelatnosti nije uvrštena ni tekstilna i obućarska industrija, ni građevinarstvo.
To su industrijske grane u kojima je u Međimurskoj županiji zaposleno više od 50 % radnika i njihovo daljnje zapostavljanje imalo bi teške posljedice na, ionako već sada tešku, socijalnu sliku Međimurja. Tekstilna i obućarska industrija, te građevinarstvo, prema metodologiji Strategije, smještene su u 4. grupu industrijskih poddjelatnosti, koja je nazvana “Problematični” – to su poddjelatnosti koje ostvaruju gubitke, nisu konkurentne, visoko su zadužene i ovisne su o vanjskim čimbenicima.
Kad pročitamo ocjene o ovim poddjelatnostima, prvo što nam pada na pamet je da ih treba što prije likvidirati. No, ako uzmemo u obzir da je u tim djelatnostima u Republici Hrvatskoj zaposleno više od 30 tisuća radnika, a u Međimurju više od 5 tisuća, mislimo da bi bilo i te kako korisno, i socijalno i gospodarski, da i ove grane industrije dobiju svoju stratešku ulogu.
Ne može se strateški status dobivati samo na temelju statističkih varijabli i matematičkih formula, već treba gledati interese živih ljudi, radnika koji u veoma teškim uvjetima i sa malim primanjima, nastoje osigurati egzistenciju sebi i svojim obiteljima. Također, ovu problematiku treba promatrati i s regionalne perspektive, jer slabljenje ili gašenje ovih grana industrije može imati direktne posljedice na socijalno-gospodarsku sliku Međimurske županije. Danas se treba boriti za svako radno mjesto, a ne olako otpisivati cijele industrijske grane koje zapošljavaju desetine tisuća radnika.
I taj cilj bi trebao biti dijelom ove Strategije. Ne smijemo ponoviti grešku iz 2007. godine. Tada je tadašnji saborski zastupnik Željko Pavlic, predsjednik MDS-a, u Saboru RH predložio Interpelaciju o položaju tekstilne i obućarske industrije u RH. To je bilo prvi puta da je Sabor, u posebnoj točci, raspravljao o stanju u ovim industrijskim granama.
Nažalost, Interpelacija, kao i mjere koje je ona predlagala za poboljšanje stanja u tim industrijama, nije dobila većinsku potporu u Saboru, pa su te grane industrije i dalje ostale na brisanom prostoru bez bitnih pomoći države, za razliku od nekih drugih grana npr. brodogradnje. To je rezultiralo daljnjim slabljenjem tekstilnih i obućarskih grana, gašenjem mnogih poduzeća i padom broja zaposlenih. To je i dovelo do toga da su ove industrijske grane smještene u grupu “Problematični”.
Ova Strategija Industrijskog razvoja, koja je još u izradi i može je se doraditi, možda je posljednja prilika za spas tekstilne i obućarske industrije i građevinarstva. Treba sagledati njihovo značenje u širem, socijalnom i gospodarskom kontekstu. Jer one kao grane koje zapošljavaju veliki broj ljudi, posebno u Međimurju i izvozno su usmjerene, sigurno imaju velike potencijale koji mogu doprinijeti i povećavanju zaposlenosti i rastu izvoza. A osnovni uvjet za to je promjena odnosa državnih politika prema tim granama industrije”, poručili su članovi međimurskog MDS-a.
