Njemački ne znam, a da znam, otišao bih u Austriju - kaže Branimir Bunjac
Vašim odlaskom iz škole Podturen djeca su izgubila dobrog
učitelja.” “Sretno Branimire. I ja sam se pripremao za Irsku, a
onda je stigao COVID, koji je sve paralizirao”… Dr. sc.
Branimiru Bunjcu, saborskom zastupniku čiji je
mandat trajao od listopada 2016. do lipnja 2019., na društvenoj
mreži stiže poruka za porukom otkako je u utorak na večer objavio
video u kojem otkriva da već šest mjeseci živi i radi u – Irskoj.
U toj je državi, prema statističkim podacima, od 2001. do prošle
godine završilo 8400 građana Hrvatske. Bunjac će ući u statistiku
za 2020.
Zašto baš Irska, pitali su ga novinari
Večernjeg lista u telefonskom razgovoru, i kako to da se nije
prije pohvalio da već pola godina živi u toj zemlji?
– Na neki način još sam doma jer sam građanin Europske unije.
Imam sva prava kao i u Hrvatskoj, pa nisam u pravom inozemstvu.
Irsku sam izabrao jer ovdje ima jako puno Hrvata, a i zato što se
ovdje govori engleski. Njemački ne znam, a da znam, otišao bih u
Austriju – kaže Bunjac, koji je u Hrvatskoj ostavio razmirice s
bivšim kolegama iz Živog zida, ali i bračne razmirice i
naposljetku razvod od supruge Borke.
No, od kredita, o kojima se često pisalo kad je bio zastupnik,
nije mogao pobjeći. – Razlozi za odlazak su i financijske
prirode. U Hrvatskoj se manje zaradi. U Hrvatskoj se ne može
zaraditi mirovina. Možemo mi raditi koliko hoćemo, ali u mirovini
ćemo biti sirotinja. Ovdje je minimalna mirovina 800 eura. Više
mi se isplati raditi nekoliko godina u Irskoj nego cijeli život
hrmbati u Hrvatskoj. O ova priča o kreditima je medijsko
pretjerivanje. Moja zadnja imovinska kartica pokazuje da kredita
naravno ima, ali otplaćivao sam ih i kad nisam bio u politici, a
plaćat ću i sad kad se ne bavim aktivno politikom. Krediti su pri
kraju, to je gotova priča, još nekoliko godina i nema ih –
veli.
Jedan je upravo otplatio, ostala su još tri, ali i 250.000 kuna
potraživanja koje očekuje od povrata nacionalizirane imovine. Što
u Irskoj radi kao doktor povijesti?
– Radim poslove kao i svaki drugi čovjek. Problem je što moram
usavršiti engleski, a ovdje se govori specifičan engleski, kao da
iz Splita odeš u Krapinu. Dijalekt me usporava u usavršavanju,
ali svaki sam dan sve bolji – izbjegava odgovor.
Jesu li to neki fizički poslovi, pita
Večernji list, pa nije valjda da se srami fizičkih poslova.
– Ma to su honorarni poslovi… Ne bih ulazio u detalje, ali jako
sam zadovoljan. Svi se lijepo ponašaju prema meni i dobro mi je.
Hrvata ima na svakom uglu. Ima ih koji su već na položajima, nisu
svi šljakeri. Puno ih se probilo, pa rade kao poslovođe,
menadžeri, pa čak i privatnici. Ovdje je sve puno lakše. Ne samo
da ne postoje javni bilježnici nego nema ni pečata! Pečat ne
postoji, sve se rješava online, nema biljega i redova, sve se
riješi u 24 sata – hvali irsku birokraciju.
A prati li politička događanja u domovini? – Jako žalosno!
Hrvatski sabor nema oporbu, svi raspravljaju o Pupovcu. Podsjeća
me sve na priču o cvrčku koji je cijelo ljeto pjevao i čekao
zimu, da bi zimi shvatio da mu dolazi sigurna smrt. Imamo te neke
mjere potpore, turističku sezonu koja to nije, a kad dođe jesen,
bit će problema. Ova će Vlada teško odraditi svoj mandat.
Uslijedit će vrlo brzo socijalni nemiri i moja je prognoza da će
Andrej Plenković izdržati najdulje dvije i pol godine – napominje
Bunjac, koji tvrdi da u Irskoj ima posla koliko srce želi.
U jednom je trenutku, veli, na stolu imao sedam ponuda za posao.
Radi jedan stalni i dva honorarna posla.
U Irskoj ima sva prava, uključujući mirovinsko osiguranje. U
Hrvatskoj je radio kao nastavnik povijesti u školi za 9200 kuna
neto. Nakon Sabora nije iskoristio pravo na 6+6 plaća. Plaće su u
Irskoj, veli, visoke, od 2500 do 3000 ako se čovjek malo bolje
potrudi, a minimalac je 1700 eura. Hvali kolege na poslu i
šefove, svi su vrlo ljubazni, nitko ne viče i ne prijeti otkazom
ili kaznama. No, unatoč svemu, planira se vratiti u Hrvatsku,
možda za dvije godine, jer ima “nekih nedovršenih poslova”.