Kako kažu, Vlada nema osjećaja za regionalne probleme. MDS poziva Vladu da se konačno okrene onima s najmanjim primanjima
U četvrtak, 2. kolovoza predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Andrej Plenković i ministar financija
Zdravko Marić predstavili su osnove trećeg kruga
porezne reforme. Prema ovom prijedlogu dolazi do promjena u
sustavu doprinosa na plaće, a tim povodom Međimurski demokratski
savez poslao je priopćenje koje potpisuje
Željko Pavlic, predsjednik stranke.
– Ukidaju se doprinosi od 0,5 posto za ozljede na radu, koji ide
Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO), kao i doprinos
od 1,7 posto za zapošljavanje, koje ide Hrvatskom zavodu za
zapošljavanje (HZZ), a povećava se doprinos za zdravstveno
osiguranje – s 15 na 16,5 posto. Prema tom prijedlogu, umanjio bi
se trošak poslodavcima za oko 900 milijuna kuna, dok bi povećanje
doprinosa za zdravstveni sustava značilo 1,35 milijardi kuna
više.
Kako bi se smanjio regresivni efekt PDV-a od početka iduće godine
bi se smanjila stopa PDV-a s 25 na 13 posto na svježe meso i
ribu, voće i povrće te pelene, što bi prema procjenama smanjilo
troškove prehrane obitelji za 872 kuna godišnje, odnosno 72 kune
mjesečno.
Kod poreza na dohodak najavljeno je širenje razreda za
oporezivanje stopom od 24 posto. Naime, stopa poreza na dohodak
od 24 posto sada se primjenjuje na dohotke do 17.500 kuna, dok se
dohodak iznad tog iznosa oporezuje po stopi od 36 posto. No, po
novome bi se prag za oporezivanje stopom od 36 posto podigao sa
17.500 na 30.000 kuna. Ovim poreznim promjenama, prema
procjenama, netto plaće do 4.000 kuna porasle bi 17 kuna, a
plaće od 19.056 kuna porasle bi za 709 kuna.
Prema riječima samog predsjednika Vlade RH Plenkovića, porezna
reforma će biti najkorisnija onima koji primaju najmanje, no,
očito je da će oni koji primaju najmanje imati najmanje koristi
od ove porezne reforme. Plaće će im porasti samo minimalno, a i
pitanje je koliko će smanjenje PDV-a na hranu imati efekta na
krajnjoj cijeni za potrošača.
Nažalost, mali će broj Međimurki i Međimuraca imati koristi od
porezne reforme i to zbog toga što veliki dio njih dobiva plaću
do ili oko 4.000 kuna, što znači da će im plaće porasti
minimalno, dok istovremeno troškovi života (režije, goriva..)
rastu puno brže. Podaci nam tako govore (iz edicije Međimurska
županija u brojkama 2016.g.) da je u Međimurskoj županiji u 2016.
g. bilo 31.747 zaposlenih u pravnim osobama. Najviše je bilo
zaposlenih u prerađivačkoj industriji, 14.169 sa prosječnom
plaćom od 4.370 kn, trgovini sa 3.327 zaposlenih sa prosječnom
plaćom od 4.014 kn i građevinarstvu sa 2.754 zaposlena i
prosječnom plaćom od 3.780 kn. Da su plaće radnika i radnica
zapravo i niže, dokazuje podatak u razlici plaća između muškaraca
i žena u prerađivačkoj industriji, gdje muškarci (većinski
zaposleni u metalskoj) dobivaju prosječnu plaću od 5.012
kn, a žene (većinski zaposlene u tekstilu i obući) dobivaju 3.376
kn prosječne plaće.
Međimurska prosječna plaća i dalje za 20-ak % zaostaje za
prosječnom hrvatskom plaćom. Međimurska prosječna plača raste
samo minimalno, dok je ona hrvatska porasla 710 kuna, kako se
ovih dana pohvalio predsjednik Vlade RH, i to od dolaska ove
Vlade na dužnost u listopadu 2016. godine.
Ovim međimurskim plaćama teško da se mogu servisirati sve potrebe
međimurskih obitelji.
Ovo pitanje nema samo svoju socijalnu, već i regionalnu
dimenziju. Nije isto živjeti, i imati iste troškove, u Međimurju
gdje je prosječna plaća negdje oko 4.800 kuna ili u Zagrebu, gdje
je prosječna plaća sada već 7.235 kuna. Uloga države mora biti i
da osigura ravnomjeran razvoj i jednake uvjete života na cijelom
svom području.
Vlada u Zagrebu, očito, nema osjećaj za socijalne, a po nama i
regionalne probleme, pa troškove svih “reformi” prebacuje na
najsiromašnije građane. Tako je bilo i u prva dva kruga poreznih
reformi, gdje su najveći dobitnici bili oni koji prihoduju
najviše plaće, dok su oni sa najnižim plaćama dobili samo mrvice.
Ovdje se radi o očitoj socijalnoj nepravdi i
diskriminaciji.
MDS stoga, ne prvi put, poziva vladu da konačno počne voditi
brigu o onima sa najnižim primanjima i da što skorije, kao prvi
korak u politici povećanja plaća, poveća minimalne plaće na 50%
godišnje nacionalne prosječne plaće. Stav je MDS-a i da se
sve razvojne i ekonomske politike u RH moraju biti
socijalno, ali i regionalno uravnotežene – stoji u priopćenju.