60- godišnji Josip Grivec iz Donjeg Vidovca spada u plejadu najdugovječnijih načelničke međimurskih općina koji se uoči ovih lokalnih izbora odlučio oprostiti od načelničke fotelje, ali politici ne namjerava još uvijek reći zbogom.
Za razgovor smo ga odabrali smatrajući kako je dobro i vrijedno čuti iskustva i razmišljanja čovjeka koji je 24 godine svoja života podario svojoj životnoj sredini, dajući i dio vremena za politiku Međimurja.
Rođeni je Donjovidovčanin koji će veći dio radnog vijeka proveo u svojoj životnoj sredini, dio u Čakovcu, a dio radeći na terenu. Oženjen i otac je jedne akademski obrazovane kćeri.
Kraća politička biografija?
– 1990. izabran sam za predsjednika Mjesne zajednice Donji Vidovec, 1993. godine bio je nositelj liste HSLS-a koja je dobila apsolutnu potporu, nisam htio biti načelnik, postao sam predsjednik Općinskog vijeća, a za načelnika smo izabrali Damira Lukšu, tadašnjeg tajnika Mjesne zajednice pa je on obavljao načelničke i tajničke poslove.
Budući da te dvije dužnosti baš i nisu kompatibilne u dogovoru s njim smo to tijekom mandata promijenili te sam na prijedlog stranke i ne baš oduševljeno, prihvatio dužnost načelnika i bio redovito biran do danas, tj. šest puta sam bio nositelj liste s apsolutnom podrškom birača.
Kako je tekao period privikavanja u Općini?
– Nije bilo nekakvih problema, kao predsjednik Mjesne zajednice naslijedio sam Josipa Jambrešića koji mi je puno pomogao, a tu je bio i profesionalni tajnik Mjesne zajednice Damir Lukša, tako da sam uz njih i druge, tada stekao prva iskustva funkcioniranja lokalne razine.
HSLS Međimurja jučer, danas?
– HSLS na žalost više nije jaka i brojna stranka kao što je bio početkom devedesetih, dva velika raskola na nacionalnoj razini zbog unutarstranačkih trvljenja te podmetanja i otimanja članstva od strane drugih stranaka oslabilo je HSLS, no mi u Međimurju smo taj utjecaj nacionalne razine prilično umanjili.
HSLS u Međimurju ima izvrsne članove dokazane na različitim područjima, no zbog velikih obveza i uspješnosti u svom poslu nemaju dovoljno vremena za kandidature za načelnike i druge funkcije, ali treba reći da su stranci itekako korisni. Danas smo solidna stranka, visoke svijesti i odani HSLS-u, stranački i osobni interesi su nam uvijek u nekom dalekom planu što u vremenu u kojem djelujemo i nije baš najpopularnije. Međimurski HSLS će u vremenu koje dolazi zauzimati sve značajniju političku poziciju.
Imate potporu članstva. Kako to uspijevate?
– Kao stranka funkcioniramo izrazito liberalno i demokratski, bez stroge hijerarhije, dogovaramo se te poštujemo sugovornika bez obzira na moguće različito mišljenje o nekoj odluci, stavu, problemu i slično. Kao predsjednik HSLS-a doživljavam se više predsjedavajućim i sve važno za stranku donosimo zajedno u otvorenoj raspravi.
Pobjeđivali ste na 6 lokalnih izbora?
– Pa, ne volim baš izraz pobjeđivanje, jer to sugerira da je netko poražen, bolji je izraz, dobivanje veće potpore od drugih, a nakon izbora ionako trebamo zaboraviti političke i druge različitosti te skupa prionuti poslu i u okviru mogućnosti učiniti što se može, realno, želje i planovi su nam višestruko veće od mogućnosti. Država je precentralizirana, sredstava je premalo tako da je teško realizirati željeno i planirano.
Kada Vam je bilo najteže?
– Ne mogu nešto posebno izdvojiti kao najteže, no svakako je teško kada želiš pomoći nekome u poteškoćama, a nemaš mogućnosti i k tome je netko drugi nadležan za tu problematiku.
Što Vam je značila svaka izborna potpora?
– Svaka izborna potpora sugerira da smo kao ekipa dobro odradili posao, jer realno sve što se planira i realizira je zajednički plan i djelovanje, a načelnik je dio tog tima, samo dio mehanizma upravljanja nekom općinom i uglavnom s manje utjecaja i mogućnosti nego se to misli.
Jeste li koji puta razmišljali da se ne kandidirate?
– Jesam 2009., tada se nazirala kriza i vidio sam da neće biti lako, kriza je počela tresti cijeli svijet, a Hrvatska ni sada nije potpuno to prevladala, bio sam svjestan da neće biti lako i razmišljao sam da su tri mandata dovoljna te da je vrijeme za nove i druge izazove. No, moji stranački, a i nestranački prijatelji su držali da upravo sada treba ostati i svojim iskustvom doprinijeti koliko se može. Nisam mogao ne složiti se s time i eto,… tu sam.
Koji period u svome općinskom radu smatrate najuspješnijim i zbog čega?
– Razvoj svake sredine najviše ovisi o poduzetnicima, tj. investitorima i njihovim ulaganjima, dok općina može pomagati u okviru svojih ovlasti i mogućnosti stvaranjem uvjeta (na pr. uvažavati potrebe i prijedloge kod donošenja prostornog plana općine, detaljnog plana nekog svog područja, oslobađanjem komunalnog doprinosa i slično).
Na ovo pitanje je teško precizno odgovoriti, za neke je to sigurnija prometna infrastruktura (proširenje županijske ceste i pješačko biciklističke staze), za druge uređeni Dom kulture, sportski park, uređeno središte mjesta, sanirana naša lijepa barokna crkva i župni dvor, za neke otvorena ljekarna, dovršena školska zgrada, pošta u novim prostorima, neki preferiraju potporu udrugama i izdavanje monografije, izradu strategija koje su prvi korak prema sredstvima Europske unije, za neke uređenje prostora u društvenom i vatrogasnom domu gdje je otvoreno više od trideset radnih mjesta, netko će reći da je uvođenje brzog interneta veliki pomak, za druge turistički kompleks i ponuda Hotela Golf što čini mjesto prepoznatljivim i poznatim na daleko.
Za neke otvorena stomatološka ordinacija i time uz liječničku ordinaciju i ljekarnu osigurana kvalitetna primarna zdravstvena zaštita. Vjerujem da je u biti sve to, a i nespomenuto djelić pomaka i temelj daljnjeg razvoja.
Donji Vidovec nekad i danas?
– Svako vrijeme ima svoje izazove i tada i danas se radilo i djelovalo u okviru mogućnosti. Danas Donji Vidovec ima puno toga što je možda nekada izgledalo nemoguće, na pr. hotel, ljekarna stomatološka ordinacija, potpuno sanirana crkva i župni dvor…
Čime se u svome dosadašnjem radu posebno ponosite?
– Ponosim se s Donjovidovčanima, našom slogom i zajedništvom, našim udrugama koje postižu, s obzirom na našu veličinu mjesta, zavidne rezultate i pronose glas o nama diljem svijeta.
Što želite zaboraviti?
– Ništa, već sam zaboravio, pa onda toga nema i ne mogu reći…(osmijeh)
Vaš angažman na razini MŽ?
– Niz godina djelujem na razini županije, a posljednje četiri godine kao dio tima kojeg vrlo uspješno predvodi naš župan Matija Posavec su moje aktivnosti veće i intenzivnije.
Što ostavljate novome načelniku?
– Ostavljam ekipu koje sam i ja dio, a koja i nastavlja s novim načelnikom, pojačana mladim i vrlo obrazovanim ljudima. Ostaje sve ono što je riješeno i rečeno u ovom intervjuu, zatim studija razvoja općine i prostorni plan te niz drugih dokumenata koji su temelj razvoja Donjeg Vidovca te kandidiranja prema ministarstvima i fondovima Europske unije.
Najvažnije, potpisani su svi dokumenti kojima je osigurana izgradnja kanalizacije vrijedna 27 milijuna kuna, a naši građani neće morati plaćati ni priključak, također je započeo projekt uređenje Spomen centra Vidovskih zlatara za koji smo dobili potporu blizu milijun kuna od strane EU, a tu je i izgradnja prve faze prilazne ceste poduzetničkoj zoni….
Kako komentirate slab interes za funkciju načelnika u D. Vidovcu?
– Ne bih se složio da je slab interes. HSLS je krajem prošle godine najavio da će imati svog kandidata za načelnika i zamjenika i to smo i ostvarili, druge stranke su vjerojatno taktizirale, procjenjivale mogućnosti potpore svojim kandidatima i donijele svoje odluke. Naravno, dio potencijalnih kandidata unutar HSLS-a i drugih stranaka, svjesni odgovornosti za taj posao su zaključili da zbog svojih obveza na svojim radnim mjestima i drugdje ne mogu i to obavljati na odgovarajući i potreban način.
Kako se vidite na mjestu dožupana?
– Kao dio vrlo kvalitetne i uspješne ekipe na čelu s našim Matijom, aktualnim i budućim županom, koji je najmlađi i najiskusniji kandidat za župana, svi mi imamo energije, znanja i iskustva za kvalitetno obavljanje svih poslova vezano uz upravljanje županijom, a to se itekako vidjelo i u ovom mandatu.
Ako slučajno ne uspijete?
– Uspjet ćemo!
Ocijenite školskom ocjenom sve svoje mandate i obrazložite.
– Ne bih ocjenjivao, ako znamo da nitko nije prorok u svom mjestu, a dobije potporu šest puta, valjda je i to nekakva ocjena.
Što smatrate nužnim spomenuti, a nismo Vas pitali…
– Želim zahvaliti svim Donjovidovčanima na dosadašnjoj potpori te svima koji su me podržavali svih ovih godina, hvala svim suradnicima koji su itekako doprinosili, hvala svima na prijedlozima, sugestijama i kritikama, hvala svima!
Odlazi jedan načelnik koji će ući u donjovidovsku spomenicu. Odlazi uzdignute glave…
Postavlja se pitanje, kako će Jožek bez svoga općinskog ureda, bez zaustavljanja namjernika na ulici kako bi saslušao svakoga, onog od sedme do osamdeset i sedme, kako će Jožek bez ‘fotića’ kojim je revno, često u sklopu službenih obveza, bilježio sve ono što je važno zauvijek upamtiti?
On će na to samo reći: – Počinje novi period moga života.
