Kuhinja umirovljenice Liljane Bratko odiše toplinom. Mjesto je to gdje poželite sjesti sa šalicom kave dok se na štednjaku lagano kuha domaća juha
Liljana je još jedna nedelska žena koja je silom prilika postala virtuoz u kuhinji, a o svom kulinarskom iskustvu ispričala nam je dok je spremala rižu s mesom i povrćem.
– Kuham od svoje desete godine. Mama mi je bila bolesna, iz kreveta mi je davala upute kako skuhati ručak. Nekada je sve bilo skromno, meso se nije jelo svaki dan. Najčešće su se kuhale razne tjestenine, grah i žganci. Tata je bio u službi, bio je zidar, a ja sam doma brinula o kući i plela cekere. Plela sam tri velika cekera dnevno, jedan ujutro, jedan popodne i jedan navečer. Tata zimi nije imao plaću pa smo na taj način prehranjivali obitelj. Bio je to težak život, prisjeća se Liljana.
Obitelj na prvom mjestu
Nakon udaje posvetila se brizi o obitelji. Liljana veliku važnost pridaje domaćoj hrani pa se, usprkos napornom poslu u proizvodnji obuće, svakoga dana potrudila da njezinu djecu i supruga kod kuće dočeka topli, kuhani obrok.
– Kod nas se nikad za ručak nije jela suha hrana. Tada sam spremala jača jela, bili su to gulaši, bolonjez, zelje s paradajzom, pečena piletina, razne vrste tjestenine na saftu… Kuhala sam što su moji htjeli jesti, prisjeća se.
Oduvijek su imali svoj vrt, a do 2001. godine i svoje svinje. U ono vrijeme baš sve na stolu je bilo domaće. – Hranili smo po dvije svinje. Imali smo domaće ćurke, kobasice, dimljeno meso, a povrće je dolazilo uz našega vrta. Iz dućana nam nije trebalo skoro ništa. Domaće je meso neusporedivo bolje od ovog kupovnog, zaključuje.
Danas najviše voli kuhati kada joj djeca dođu kući iz Njemačke.
– Kuham po njihovim željama. Ponekad spremam domaću hranu, nekad njihove njemačke recepte. Jedemo špecle, kare u umaku od šampinjona, kad je lijepo vrijeme, roštiljamo, a za njih ispečem i kolače. Praunuka mi ima godinu i pol, za njezin prvi rođendan sam pekla veliku tortu, s ponosom priča Liljana.
Njezini klipići poseban su hit u obitelji. Kad stignu u posjetu, za djecu i unuke peče klipiće s marmeladom, hrenovkama, sirom… Štogod im srce zaželi. I njezina je kći od nje naučila peći klipiće, a podučila ju je i nekim svojim posebnim kulinarskim trikovima. Liljanin sin također je naslijedio mamine kulinarske vještine, pa tako i on kuha i peče kolače. Neki dan je od sestre dobio recept za čupavce pa ih je istu večer i sam pripremio. Liljana ima malu crnu knjižicu recepata, a puno ih je podijelila i sa svojom djecom. Većinom ipak kuha iz glave.
– Kuhanje me danas umara jer sam već starija. Kad su djeca doma, za njih kuham s veseljem, a za sebe kuham jer moram. Više volim kuhati, nego peći kolače. Muž nije volio slatko, sin preferira klipiće pa slastice spremam samo za posebne prilike.
Navečer najčešće uz televiziju razmišljam o tome što ću idućega dana kuhati. Ponekad nazovem strinu s onim famoznim pitanjem kaj bumo sutra kuhale. Ovih dana sam spremala kiselo zelje s grahom, a danas je na redu riža s mesom.
Brzu hranu baš i ne voli, jedino se ponekad zna počastiti lignjama i pomfritom iz obližnje zalogajnice.
– Kad je sin doma, ode u restoran i donese nam lignje – pržene za njega, na pariški za mene, otkriva.
Liljana je za kraj s nama odlučila podijeliti nekoliko svojih omiljenih recepata.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3646
