Naša čitateljica dobro se slaže sa svekrvom, voli kada dolazi u posjet, no često se posjet produži na cijeli dan… Kako da je čitateljica zamoli da ode, a da joj ne povrijedi osjećaje?
Često dobivamo upite čitatelja o raznim temama koje ih muče, koje potom za njih istražujemo i objavljujemo informacije. No nedavni upit jedne čitateljice iz Međimurja nas je zatekao nespremne:
“Dragi i ja smo se preselili u zajednički dom u okolici Čakovca odmah nakon svadbe. Ubrzo je došlo i prvo dijete, a zatim i drugo. Već smo šest godina zajedno i napravili smo si dobar život. Ja se slažem s njegovim roditeljima i on s mojima, no jedna nam stvar visi nad glavom i često se svađamo zbog toga.
Moja svekrva, muževa mama, dolazi nam dva do tri puta tjedno u posjet, igra se s unucima, dođe na kavu, malo potračamo… a kad je već i meni dosta razgovora (a volim pričati), i kada već iscrpimo sve moguće teme i kada bi svaki normalan čovjek ustao, pozdravio se i otišao doma, ona se zavali u kauč i pali televizor.
U našoj kući zna biti po cijeli dan, dočeka i mog muža kad dođe s posla (ja još ne radim jer sam na porodiljnom) i ostane s nama i na večeri. Samo da spomenem, svekar je cijelo to vrijeme sam doma…
Ja sam inače vrlo neovisna osoba i volim svoj mir, a opet ju ne želim potjerati doma i ne želim ispasti bezobrazna – ona je osjetljiva i ne prihvaća dobro prijedloge koji se kose s njezinim mišljenjem. Zato muž ne želi s njom pričati i objasniti joj da ode doma, jer mu je žao mame i ne želi je rasplakati.
Inače, ovo se događa već godinu dana. Ne traži ništa, sama se posluži ako je gladna ili žedna, što je u redu, igra se s unukom – što je također u redu, ali nikako da ustane i kaže: ‘Hvala na razgovoru, idem ja sad doma’. A ja samo želim svoj mir, zato smo i kupili vlastitu kuću.
Kako da svekrvi na lijep način kažem: ‘Hvala na posjetu, sada je vrijeme da odete doma?’“
Naš odgovor
Obiteljski odnosi su vrlo komplicirani, no ako u kući vlada sloga, i najmanje razmirice se mogu riješiti. U duhu obiteljske sloge, deli smo “glave skup” i predložili čitateljici nekoliko mogućnosti.
Naš prvi prijedlog je da se otvoreno razgovara sa svekrvom. Ne u napadačkom tonu i iznošenjem datuma, događaja, situacija, već u normalnom, smirenom tonu “Je li sve u redu? Primijetila sam da Vam je jako lijepo kod nas. Kako je svekar?” Tako će čitateljica svoju svekrvu možda potaknuti da joj se otvori.
Ako takav pristup ne odgovara, treba pokušati s postavljanjem granica. Kada prijepodne svekrva dođe na kavu, treba odmah na početku razgovora reći: “Imam sat vremena za kavu, pa u čišćenje/nabavku namirnica/obaveze, što Vi danas imate u planu?“.
Tako se druga strana možda potakne na razmišljanje o svom danu, o obavezama i možda se osvijesti da i drugi ljudi imaju planove.
A ako i to ne upali, direktna komunikacija i iznošenje problema je zadnja opcija. U redu je biti osjetljiv, no drugi ne moraju prilagođavati cijeli svoj dan samo da nas ne povrijede.
Na kraju da spomenemo, danas je rijetkost da djeca imaju baku i djeda prisutne u njihovim životima. Možda, na kraju dana, svekrva samo želi svoje dane provoditi s unucima. Možda je savršeno rješenje za sve “jednodnevni izlet” kod bake i djeda.
A kako biste vi, dragi čitatelji, riješili ovu situaciju? Pišite nam u komentarima!
