- Cijeli sam život energična, stalno u pokretu. Nema toga što mi je bilo teško, ali zato sada s godinama vidim da mi je energija ipak pada. No, nedam se! I dalje pokušavam biti aktivna, govori nam naša sugovornica
U današnjem društvu, gdje su roditelji često zaposleni i životni tempo je ubrzan, odgoj u jaslicama igra ključnu ulogu u razvoju djeteta. Jaslice su mjesto gdje djeca provode značajan dio svog ranog djetinjstva, stoga je važno shvatiti i cijeniti ulogu odgojitelja i okoline u formiranju njihove osobnosti i budućih vještina.
Prvi koraci u životu djeteta često su presudni za daljnji razvoj. Jaslice pružaju sigurno okruženje gdje se djeca uče socijalizaciji, dijeljenju, suradnji i razumijevanju drugih. Interakcija s vršnjacima i odgojiteljima potiče razvoj emocionalne inteligencije, sposobnosti rješavanja problema i komunikacije. Ove vještine postavljaju temelj za uspješno funkcioniranje u kasnijem životu, kako u obitelji, tako i u društvu.
Jaslice pružaju strukturirane aktivnosti koje potiču razvoj fine i grube motorike djeteta. Kroz igru, ples, crtanje i druge kreativne aktivnosti, djeca razvijaju svoje motoričke sposobnosti, koordinaciju i percepciju svijeta oko sebe. S obzirom na to da su jaslice mjesto gdje djeca prvi put dolaze u kontakt s obrazovnim sadržajima, važno je da se pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu provodi na stimulativan i podržavajući način.
Marijana Hlapčić (70) iz Čakovca iza sebe ima dugogodišnju karijeru upravo u radu s jasličarima. Radila je s onim najmanjima, a kojima je i potrebno itekako puno ljubavi i strpljenja. Treba prebroditi prve suze, odvajanje od roditelja i dolazak u novu sredinu.
Marijana je tako posebnu pažnju posvetila upravo najmlađima. Cijeli je radni vijek radila s jasličkim uzrastom, a najvažnije su prve tri je usavršila. Marijana Hlapčić je po struci medicinska sestra, a kako nam je objasnila od 1997. godine prema tadašnjem novom Zakonu o predškolskom odgoju, medicinske sestre se više ne zapošljavaju u vrtiću za rad s djecom.
– Kada sam krenula raditi 1977. godine, u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj za 8. mart je bilo otvorenje prvih jaslica. Jaslice tada nisu imale svoje mjesto u predškolskom odgoju, nego smo mi svi spadali pod Ministarstvo socijalne skrbi. A onda smo prebačeni u Ministarstvo prosvete i športa. Bio je osnovan resor za predškolski odgoj, pa su krenuli drugi programi, nije to više bilo “čuvalište”, nego se ozbiljno počelo raditi na odgojno-obrazovnom pristupu i u jaslicama, istaknula je naša sugovornica i dodala kako je do prije dolaska u jaslice pet godina radila na čakovečkoj pedijatriji.
Jedini i osnovni uvjet za rad u jaslicama bio je medicinska sestra, dok su odgajatelji radili u vrtiću, za dob od tri godine do odlaska u školu. Marijana objašnjava kako u to vrijeme nije bilo nikakvog odgojnog pristupa za djecu mlađu od tri godine.
– Nakon što je donijet taj prvi program na nivou Ministarstva prosvjete i športa, dolazile su savjetnice iz Zagreba, razni seminari, radionice, aktivi, što je meni bilo izuzetno drago jer sam i sama vidjela koliko je to važno, istaknula je i dodala kako su se u to vrijeme događale velike promjene izuzetnom brzinom. Nakon toga su medicinske sestre radile isključivo odgajateljski posao. Jaslice su praktički 20 godine bile “čuvalište” za najmlađe.
Broj djece u jaslicama bilo je 12 djece. Kada je lokalna samouprava preuzela jaslice, vlasnik je postao Grad Čakovec. Prvo je radila u Centralnom vrtiću Cvrčak, nakon toga u Cipelici gdje je radila do 1992. godine, a nakon toga se ponovno vratila u Cvrčak. Zadnjih šest godina prije mirovine radila je u Vjeverici. Marijana je inače bila dugodišnji sindikalista,i zalagala se za dobrobit djece i radnih prava u vrtiću.
– Cijeli sam život energična, stalno u pokretu. Nema toga što mi je bilo teško, ali zato sada s godinama vidim da mi je energija ipak pada. No, ne dam se! I dalje pokušavam biti aktivna, šetam svoje peseke svakodnevno, dalje šivam, ali i izrađujem razne poligone od kartona za najmlađe uzraste. Moje poligone i kreativne kutke i dalje koriste brojni vrtići na našem području. To me veseli jer znam kako je i zašto potrebno djeci, rekla nam je umirovljena Marijana.
