Na imanju umirovljenika Josipa Jambrovića u Gornjem Mihaljevcu nalazi se kapelica, pomalo sakrivena od pogleda
Jelke su porasle te više nisu ukras, sad skrivaju njenu ljepotu; možda će ih uskoro srušiti
– Tu već rastu vuzmenke, a sad ću zasaditi i kale. Pa kad sve procvate da to bude lijep prizor. Ima tu i raznog grmlja i drveća, trudim se održavati okoliš kapelice – kazao nam je gospodin Jambrović. Potom nam je ispričao zanimljivu priču o samoj kapelici – ptici selici.
– Ta kapelica je nekad davno stajala na mjestu gdje je krenula gradnja društvenog doma u Gornjem Mihaljevcu. Danas bi to bilo ispred onih velikih štengi ispred. Nove vlasti su ju stoga, 1947. godine, naumile srušiti. No javila se moja prabaka Katarina Jambrović i rekla: “Dajte ju sim.” I tako su ju tamo srušili te ponovo od istoga materijala i u istom obliku podigli na našem imanju – ispričao nam je Josip Jambrović.
Obitelj otada brine za kapelicu kao da je njihova, a kroz desetljeća ona je to u praksi i postala.
– Nešto su se svojevremeno prepucavali između župe i općine, svaka je strana ostala pri stavu da kapelica nije njihova (briga). I što sad, onda je naša, što drugo reći… Imala je svojevremeno općinska uprava ideju da kapelicu približi cesti, jer sad je uvučena na gruntu. Bilo je to prije nekih desetak godina, ali se više nisu javljali s tom idejom. Bila bi to još jedna selidba kapelice – dodaje.
Pitamo ga ima li kapelica ime, odgovara kako je riječ o župnoj kapelici. Prema tome, i ona je posvećena sv. Katarini. Zgodno, možda je baš to bio razlog što ju je prabaka – Katarina – spasila prije gotovo osamdeset godina.
– Dva puta smo ju žbukali, čistimo ju i održavamo okoliš. Velečasni je dao crijep od crkve, a s pilane u Dobravi su dali rušt pa je 2011. godine i renovirana. Pofarbana je i limarija. Dosta ljudi zastane u prolazu pa ju fotografiraju. Ovdje je i postaja prošecije u lipnju – ispričao nam je Josip Jambrović priču o selećoj kapelici sv. Katarine.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3592
