Supružnike Škrobar iz Vučetinca, Stanislava i Dragicu, zatekli smo u radnoj akciji, "za cirkularom". No nisu pilili grab, bukvu ili akaciju, već - kivi i smokvu, to jest figu
-Imamo figu i kivi koji odlično uspijevaju, posebno one prve fige u sezoni. Nažalost mladi ih previše ne jedu pa puno toga razdijelimo. Zato smo figu sad i tako jako orezali, da si malo pomogne. Gospodin Škrobar pokazao nam je doista moćno stablo smokve, koje je u biti razgranato u tri stabla.
-Radili smo vani, u Velenju, mada to i nije vani. Mogli smo tamo ostati živjeti, u centru. Možda bi nam tako bilo i lakše pod stare dane. No vratili smo se kući. Sin Slobodan ostao je u Velenju, a drugi sin Stanko živi tu u blizini te se vozi na posao u Ptuj – ispričali su nam kako su desetljećima snažno povezani sa Slovenijom. Stanislav Škrobar potom nam je odao kako je bio rudar, pravi pravcati rudar s krampom. Radio je u rudniku lignita, u jami, 400 metara pod zemljom. Dragica Škrobar pak je radila u Gorenju, a i on je dio radnoga vijeka proveo tamo.
-Dragica je iz susjednog Okruglog Vrha, a ja sam odavdje, tu pored bila je stara hiža. Imamo voćnjak, vrčak i šumu – kazali su još te ponovo “nažgali cirkular” kako bi grane smokve i kivija ispilili za ogrjev.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3592
