Još u osnovnoj školi, s tek 13 godina, kada većina dječaka tek bira sport kojim će se baviti u slobodno vrijeme ili sate provodi igrajući video igrice Domašinčanin Josip Furdi, danas dvadesetosmogodišnjak, našao je svoj hobi u poljoprivredi, točnije u pčelarstvu
– Prijateljev djed imao je košnice s pčelama i rekao bih da sam se putem njih „zarazio“ pčelarstvom. Malo im se zakompliciralo u poslu, odnosno zapustili su košnice pa smo sve to obnavljali i tako mi se dopalo da sam odlučio i ja okušati se u pčelarstvu. Krenuo sam od nule, prisjetio se Josip kada i kako je zavolio pčelarstvo kojim se sada bavi već 15 godina. – Od tate krizmani kum imao je pčele pa mi je u startu pomogao i od njega sam zaista puno naučio. Rekao bih da mi je on svojevrsni mentor, kazao je naš sugovornik. U početku je mnogo istraživao o poslu s pčelama, no objašnjava da se najviše uči u praksi i na greškama. – Fulaš pa vidiš točno u čemu si pogriješio, pa probaš ponovo drugačije. Sve dok ne bude kako treba. Tako sam i ja iz godine u godinu, iz greške u grešku, učio, navodi Josip kojemu u pčelarstvu pomažu cura Doroteja, baka, prijatelji i rodbina kada je to potrebno.
Kad zamedi
Od meda OPG Furdi drži bagrem, lipu, cvjetni i u manjoj količini kesten. Imaju 70-ak košnica. – Uz Muru imamo livadu kakvu, ja mislim, nema nitko u Hrvatskoj jer je tu rasprostranjena biljka nedotik ili nedirak koje drugdje nema toliko, napomenuo je o biljci koju pčele vole. Njihovo gospodarstvo s vremena na vrijeme ima probleme s bagremom, dogodi se da da smrzne. – Mraz ga nažalost spotere pa onda nemamo bagrem, a zadesilo nas je i to nesretno trovanje 2020. godine, pomor pčela. Gotovo sve nam je uništilo i veći dio je otišao. Dobili smo nakon toga pomoć, odnosno poticaje da sve obnovimo. Tada smo krenuli s platformama za seljenje i od onda selimo na Bilogoru. Tamo vozimo na lipu, objasnio je Josip. Tako, ako jedan dio pčela strada, imaju drugi, rezervni, na Bilogori.
Jedna od boljih godina od kako se Josip bavi pčelarstvom bila je prošla. – Dogodi se pet lošijih godina i onda tu jednu zamedi, pa je teško reći koliko meda proizvedemo godišnje jer jedne godine je jedna priča, druge već druga. Lijepo je dok zamedi, ali ako je tebi zamedilo, zamedilo je i ostalima, pa ima puno robe na tržištu. – Nije uvijek lako prodati med. Jeftini uvozni nam je konkurencija radi ljudi koji gledaju da prođu što jeftinije, a ne vide toliko kvalitetu.
Med se većinom ne koristi puno pa vjerujem da je isplativo za kvalitetu i domaći med dati koji euro više i uživati u vrhunskom medu, naglašava. Zbog velike konkurencije i puno pčelara i na području Međimurja OPG Furdi proizvodi i krem med, s okusima lješnjaka, aronije i borovnice, čokolade te kokosa koje ne viđamo kod većine pčelara. – Svoj med i proizvode od meda, cvjetni prah, propolis, matičnu mliječ i krem med prodajemo najviše na kućnom pragu, a po potrebi i dostavljamo. Veselim se svakoj pozitivnoj povratnoj informaciji kupaca i dok godi ih ima bavit ću se pčelarstvom koje volim, zaključio je mladi pčelar.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3591
