Ministar rada Mirando Mrsić objasnio je razloge privremenog povlačenja Zakona o radu (ZOR). Rekao je da će zakon ići u siječnju, a do tada poziva sve sindikate da sjednu za stol s Vladom, rasprave sva otvorena pitanja te donesu zakon u konsenzusu.
– Ono što nam predstoji je da vidimo je li zakon usklađen s pravnom stečevinom EU, a za to treba određeno vrijeme s obzirom na broj direktiva koje se odnose na radno zakonodavstvo, i uzimamo jedan time-out da sjednemo sa svima za stol i razgovaramo o tome kakav ZOR trebamo i treba li neke stvari promijeniti. Ne odustajemo od ZOR-a, ali shvaćamo da je potrebno još razgovora i pregovora – tvrdi Mrsić te dodaje da razlog povlačenja zakona nije strah od sindikata koji su za sutra najavili i veliki prosvjed.
“Nismo se uplašili ni sindikata ni prosvjeda”
– ZOR je trebao ići u dva čitanja i onda nije logično da prvo čitanje bude sada i u siječnju drugo, ovako omogućujemo svima tko god ima što reći o ZOR-u da ima vremena to reći. Nismo se uplašili ni sindikata ni prosvjeda, ZOR treba donijeti jer on povećava konkurentnost RH i čuva radna mjesta i pomaže otvaranju radnih mjesta – nastavlja Mrsić objasnivši da je zakon izuzetno velik i da žele još vremena da sa sindikatima riješe pitanja koja su i dalje ostala otvorena.
S obzirom na to da je jedan od velikih prijepora oko ovog zakona uvođenje 56-satnog radnog tjedna, novinare je zanimalo jesu li Vlada i on spremni od toga odustati. – Kad govorimo o radnom vremenu, sve zemlje u okolini uredile su radno vrijeme i mi trebamo sjesti i odrediti se prema tom dijelu.
Sindikati pristaju na povećanje i raspodjelu radnog vremena, ali uz kolektivne ugovore. Vlada je predložila jedan prijedlog koji je srednji put između sindikata i poslodavaca koji kaže do 56 sati bez kolektivnog ugovora te od 56 do 60 sati s kolektivnim ugovorom. Prema tome, o tome možemo razgovarati – kaže Mrsić.
Sindikati nisu protiv toga da se u Hrvatskoj uredi radno vrijeme na drukčiji način nego što je to sada uređeno i da se neravnomjerno rasporedi, dodaje Mrsić. – To znači da se u jednom tjednu radi više od 40 sati, a da se u roku od četiri mjeseca to vrijeme “ispegla” i da se u prosjeku radi 40 sati. Samo je pitanje na koji način, s kolektivnim ugovorom ili bez njega. Možemo sjesti i razgovarati o tome – zaključio je ministar rada.