Proteklih tjedana, kako je trajao otkup pšenice, nebrojeno smo puta čuli da se barata sa domaćom otkupnom cijenom od 1,05 kuna koju su ponudili naši domaći otkupljivači seljacima te sa cijenom od 1,50 kuna koliko daju Slovenci u pograničnim područjima.
Je li doista tome bilo tako, pokušali smo saznati od domaćih poljoprivrednika i otkupljivača.
Naime, u domaćem otkupu do ove godine nije se obraćalo pažnje na udio proteina u pšenici jer se otkupljivala pšenica standard kvalitete namijenjena najviše preradi u brašno. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, otvorilo nam se veliko tržište s kojim smo do 1.7. imali mnogo barijera za jednostavnije obostrano poslovanje. Dok domaći otkupljivači nude otkup standard kvalitete pšenice, primjerice Slovenci nude otkup pšenice razvrstan prema klasama – A, B1, B2, C1, C2 i stočna pšenica. Naravno da za klasu A, u koju spada pšenica ” de luxe” kvalitete, otkupljivači nude višu cijenu nego za primjerice pšenicu klase C.
I odatle razlika u cijenu između naših i slovenskih otkupljivača.
U koju klasu pšenice bi spadala naša iz Međimurske županije?, priupitali smo Zorana Štefulja iz Čakovečkih mlinova, koji je dao odgovor sličan onom koji smo dobili od nekolicine poljoprivrednika s kojima smo razgovarali.
– Međimurska pšenica spada u C klasu i proteinska joj je vrijednost između 10 i 11% – rekao nam je Štefulj koji je dodao kako kod cijene od 1,05 koju su ponudili treba uzeti u obzir da oni nisu odbijali troškove otkupa našim seljacima, analize kvalitete pšenice ni druge. – Naprotiv, dodavali smo ovisno o hektolitarskoj masi, tako da poljoprivrednicima nismo isplaćivali fiksno 1,05 kuna, već je to bilo i u rangu između 1,06 i 1,08 kuna. Trenutno se pšenica otkupljuje oko jedne kune. Svim proizvođačima koji nisu u sustavu PDV-a, u roku od 3 dana novac im je bio naznačen na njihovim žiroračunima, a onima koji su u sustavu PDV-a, svoj novac su dobili dva radna dana od primitka fakture. Dok su naši seljaci već zaboravili da smo im novac uplatili, oni koji su vozili u Sloveniju, novac će vidjeti tek ovih dana – rekao nam je Štefulj što smo saznali i od naših ljudi koji su htjeli prodati pšenicu Slovencima. Rok isplate tamo je 30 dana za nerezidente.
Porazgovarali smo i s poljoprivrednicima koji su se udružili i krenuli s uzorcima naše pšenice u Sloveniju. Njih petorica otišli su do tamošnjeg otkupljivača radi analize i mogućeg otkupa. Analizu pšenice platili su 33,55 eura (oko 250 kuna). Kažu nam da su prema našim otkupljivačima, Slovenci otišli korak dalje i na ono što oni ponajprije između ostalog pažnju usmjeravaju i formiraju cijenu je postotak proteina u pšenici. Slovenci nude otkupne klase prema kategorijama od A do C i posljednje najlošije koja je kategorizirana kao krmna odnosno stočna pšenica. U najboljoj klasi je udio proteina 14%. Uzorci naše pšenice su imali vrijednost udjela proteina ispod 11% i Slovenci su na temelju ostalih parametara svrstali pšenicu u K klasu (krmna ili stočna pšenica). Dakako, poljoprivrednici su nakon povratka pokazali dozu skepticizma prema tim analizama i odustali od prodaje pšenice Slovencima jer im je bila ponuđena cijena pšenice za otkup od 98 lipa. Navodno puno bolje prolazi analizu međimurska pšenica koju donese Slovenac i prikaže je kao svoju. Tek je prema njihovim riječima, jednom jedinom međimurskom poljoprivredniku pošlo za rukom prodati trećinu svoje pšenice Slovencima i to u B2 klasi po cijeni od 1,28 kuna po kilogramu.
Naši domaći otkupljivači kako smo već pisali, ponudili su cijenu od 1,05 kn uz dodatke pa je cijena varirala do 1,08 kn/kg za pšenicu roda 2013. standardne kvalitete (vlaga 13,5%, hektolitarska masa 76 kg/hl, primjese 5,0%) s time da ne zaračunavaju posebno dodatne troškove na teret ponuđača, kao što su troškovi otkupa i analize. Naši otkupljivači tolerirali su vlagu i do 14,5%.
Slovenci, primjerice otkupno mjesto 30 kilometara udaljeno od Čakovca nudilo je otkupne uvjete u četiri klasne kategorije – A, B1, B2 i K. Posljednja kategorija K vodi se kao najlojšija, krmna ili stočna klasa.
Dozvoljena vlaga koju toleriraju je 14%, iznad toga se plaća za svaki postotak od 2€ na više po toni za sušenje. Ako imate vlagu 14,5%, plaćate 6,20€ po toni za sušenje. Tako primjerice, ukoliko je netko imao 20 tona pšenice uz vlagu od 14,5%, platio bi za sušenje više od 900 kuna. Za kategoriju A, za koju su plaćali najviše, 1,50 kn/kg, dozvoljena hektolitarska masa iznosi 78 kg/hl, sedimentacija 40 i udio proteina 14%. Za kategoriju B2, u kojoj je cijena 1,28 kg/hl, uvjeti su hektolitarska masa 74 kg/hl uz proteinski udio od 11,5% i sedimentaciju od 27%.
Dolazimo do zaključka da je cijena pšenice za C klasu u Međimurju bila između 1,05 i 1,08 kuna, a pogranično u Sloveniji do najviše 1,12 kuna, naravno za približno istu kvalitetu pšenice. Iako je početna razlika od 7 do 4 lipe u korist Slovenije, isplati li se voziti pšenicu na prodaju van države?
Mnogi seljaci sigurno neće voziti u Sloveniju, prvo iz razloga što ne vjeruju u njihove analize kvalitete naše pšenice, a drugo jer ih naši otkupljivači potpomažu subvencionirajući ih i kreditirajući njihovu proizvodnju od sijanja do žetve.
Jednostavnom kalkulacijom izračuna cijene otkupa pšenice u usporedbi s otkupom standard kvalitete pšenice u Međimurju i pogranično u Sloveniji gdje je klasa naše pšenice ocijenjena na marginama između C i K klase te nakon odbitaka troškova te ubrajanje dodataka na vlagu i hektolitarsku masu, došli smo do sljedećih zaključaka. Teško je definirati koliko u prosjeku malo poljoprivredno gospodarstvo ima tona pšenice, ali ukoliko uzmemo pretpostavku da imaju oko 4-5 hektara zemlje zasijane pšenicom, spremni su bili prodati oko 16 tona pšenice, koliko mogu natovariti na dvije traktorske prikolice te se zaputiti na prodaju pogranično u Sloveniju. Od početnih 16 tona oduzeli smo 1% kala te korigirali primjesama, tako da je nakon postavljene cijene od 1,06 kuna za naše tržište i 1,12 kuna pogranično na slovenskom tržištu razlika u korist odvoza na prodaju u Sloveniju oko 420 kuna plusa na 16 tona pšenice, prije odbitka troškova.
Nakon odbitka troškova prijevoza do Slovenije (284 kn*), odbitka analize pšenice u Sloveniji (251 kn) došli smo do negativne razlike od -16 kuna, odnosno vrtimo se oko nule, i zaključka da se s tom količinom i kvalitetom ne isplati kalkulirati. Tim više što su rokovi plaćanja u Sloveniji 30 dana i povećava se nesigurnost rizika naplate, a dok su kod nas rokovi plaćanja do 3 dana, veća je sigurnost naplate i proizvođači i otkupljivači su bolje povezani i uže surađuju.
*Troškove prijevoza smo računali s pretpostavkom da je potrebno 3 radna sata traktoru koji od Međimurja do Ljutomera prevali u oba smjera 100 kilometara, uz njegovu prosječnu potrošnju od 15 litara po radnom satu i cijenu plavog dizela oko 6,3 kune, dolazimo do troškova od 283,50 kuna. Traktor vuče dvije prikolice od 16 tona.
