– Drvo za izradu bačvi mora se prirodno sušiti na zraku najmanje dvije godine jer tako iz njega isparavaju tanini koji štete procesu dozrijevanja i čuvanju vina, a ostaju oni koji vino oplemenjuju. Kako bi vino bilo što kvalitetnije, potrebno ga je barem jedno vrijeme tijekom zrenja držati u drvenim bačvama, kaže Stjepan Pozvek (54), bačvar iz Dunjkovca.
Jedan je od poduzetnika koji se uspijevaju nositi s krizom i ulažu u širenje tvrtke.
U bačvarstvu je od 1976. godine, kad se zaposlio u bačvarskoj radionici Tomašić, u kojoj je ostao sve do 1997. godine. Odlučio je pokrenuti vlastiti biznis. Otvorio je obrt za proizvodnju drvenih bačvi i razni inventar. Krenuo je s tri zaposlenika, pa zaposlio još četiri.
– Počeci samostalnog rada nisu bili nimalo laki, prije svega zbog tržišta koje je uglavnom bilo orijentirano na bačve od inoxa, dok je potražnja za tradicionalnim hrastovim bačvama bila vrlo slaba. No, mi smo sigurni u sebe, svoje iskustvo, a naročito tradiciju izrade drvenih bačvi koja je više od jednog stoljeća utkana u tkivo zanatstva Međimurja’, kaže.
Zbog prelaska prometa od 2,2 milijuna kuna po zakonu je morao 2010. godine otvoriti tvrtku Pozvek koja danas zapošljava devetero ljudi. Čak 80 posto proizvoda izvoze, i to najviše u Italiju, Srbiju, Crnu Goru, te Bosnu i Hercegovinu.
Početkom ove godine počeli su graditi proizvodnu halu u Dunjkovcu, u koju će se, nada se, uskoro useliti, kupiti nove i modernije strojeve, te zaposliti još nekoliko radnika.
Sirovina za proizvodnju koju koriste uglavnom je slavonski hrast, te nešto malo agacije i kestena.
