Aflatoksini spadaju u toksični metabolite plijesni (mikotoksine) koji narušavaju zdravlje ljudi i životinja te dovode do znatnih ekonomskih gibitaka. Oni u hrani za životinje štete zdravlju životinja, a mogu se izlučiti i u mlijeku te na taj način štetiti zdravlju ljudi.
Ljudi puno više mikotoksina konzumiraju sa hranom biljnog porijekla nego sa hranom životinjskog porijekla. Poznato je preko 300 vrsta različitih mikotoksina, a prvi među njima je bio aflatoksin kojeg proizvode plijesni iz roda Aspergillus i za kojeg je znanstveno dokazano da ima kancerogeno djelovanje.
Aflatoksini se ubrajaju među najjače kancerogene tvari koje prouzrokuju rak na jetri kako životinja tako i ljudi. Dakle, ishranom stoke sa hranom koja sadrži aflatoksine ne ugrožava se samo zdravlje životinja već i ljudi koji konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode.
Gdje i kada se razvija aflatoksin?
Plijesnima roda Aspergillus pogoduje visoka vlaga zraka i visoke temperature (iznad 30°C), naročito u vrijeme oprašivanja kukuruza, kao i tople noći (preko 21°C) u vrijeme nalijevanja zrna (kolovoz i rujan). Za razvoj aflatoksina je idealno od 18-20% vlage u zraku, dok njegovo stvaranje prestaje pri vlažnosti nižoj od 15%.
Zrna oštečena tučom ili napadom štetočina posebno su osjetljiva na razvoj plijesni. Utvrđeno je da je u sušnom razdoblju koncentracija spora i plijesni u zraku povećana, pa je time povećana i mogućnost zaraze. Sušna razdoblja i drugi stresorni faktori poput slabe opskrbe biljaka dušikom uzrokuju da plijesan stvara više aflatoksina nego što je to uobičajeno.
Plijesni iz roda Aspergillus su prvenstveno skladišne plijesni, pa najveću opasnost predstavlja skladištenje vlažnih žitarica ili ako se u silosima kod hladnih vremena na stijenkama neizoliranih silosa kondenzira voda. Ako su zrna oštečena kod sakupljanja, skladištenja i transporta, pa je i puno drobljene prašine, veća je opasnost od razvoja plijesni i mikotoksina.
Najčešće se ipak ova vrsta plijesni i mikotoksina može pronaći na žitaricama i proizvodima od uljarica u toplim i vlažnim područjima, iako je u posljednjih nekoliko godina sve češća njihova pojava i u našim krajevima. Plijesni iz roda Aspergillus mogu rasti i na kukuruznoj silaži, ali uglavnom se tada radi o plijesni Aspergillus fumigatus koja ne proizvodi toksične aflatoksine.
Preživači, poglavito goveda, su znatno otporniji na negativne učinke mikotoksina od monogastričnih životinja, jer ih mikroorganizmi buraga i protozoe razgrađuju i time umanjuju njihov učinak.
Međutim, povećana količina mikotoksina u hrani uništava protozoe i bakterije buraga, a naročito aflatoksin koji već u vrlo malim količinama može znatno poremetiti rast i razvoj bakterija i protozoa buraga, pa se zbog toga aflatoksin u višim koncentracijama apsorbira iz hrane i putuje krvotokom do jetre gdje se pretvara u kancerogeni aflatoksin M1. Pojavnost aflatoksina u našim krajevima je još uvijek relativno mala, ali zbog sve češćih sušnih godina i visokih temperatura koje pogoduju njihovom razvoju ovome problemu treba pristupiti maksimalno ozbiljno i profesionalno.
Kako aflatoksin štetno djeluje na životinjski organizam?
U izuzetno rijetkim slučajevima može doći do akutnog trovanja organizma sa aflatoksinom na način da životinja konzumira u kratkom vremenskom periodu veliku količinu aflatoksina, već se uglavnom radi o kroničnom otrovanju kada se kroz dulje vrijeme konzumiraju manje količine aflatoksina.
U slučaju akutnog trovanja javljaju se teška oštečenja jetre, krvarenja i u konačnici može nastupiti uginuće životinje. Kroničan oblik trovanja se očituje dbijanjem hrane, slabijim prirastom, manjom mliječnosti, apatičnosti, grubom dlakom koja gubi sjaj, čestim pobačajima, pregonima, smanjenim imunitetom i povečanom osjetljivosti na bakterijske infekcije. Aflatoksini se mogu prenositi i dijaplacentarno i kolostrumom na telad, pri čemu dolazi do teških oštečenja jetre, proljeva, insuficijencije krvotoka i uginuća velikog broja mladih životinja.
Kako se aflatoksin izlučuje u mlijeku?
Aflatoksin B1 kojeg stvaraju plijesni brzo se resorbira u probavnom traktu i u jetri se pretvara u kancerogeni aflatoksin M1 koji se kao takav izlučuje iz organizma mlijekom i urinom. Prema procjenama oko 2-5% konzumiranog aflatoksina B1 se u obliku aflatoksina M1 pojavi u mlijeku.
Aflatoskin M1 je izrazito postojan i on se u tijeku pasterizacije mlijeka u procesu proizvodnje ne razgrađuje, (vezan je na kazein), tako da se aflatoksin u povišenim koncentracijama može detektirati u mlijeku, ali i u mliječnim proizvodima.
S obzirom na navedeno, za sada razloga za strah od pojave aflatoksikoze kod ljudi nema, (napomenuo bih da je npr. u SAD-u dozvoljena koncentracija aflatoksina i 10 puta veća od dopuštene koncentracije u RH, što govori da se u našim slučajevima radi o relativno niskoj koncentraciji aflatoksina), ali razloga za zabrinutost i oprez u svakom slučaju ima.
Dr.sc. Predrag Kočila, dr.vet.med.
www.kocila.org
