- Farmeri bi trebali prodavati i mlijeko i meso proizvedeno i uzgojeno na vlastitom imanju što bi im jamčilo uspješnost u poslu i na tržištu, kao što je to u nekim susjednim zemljama, smatra Igor Rešetar, predsjednik hrvatskih proizvođača mlijeka.
Svi smo nekako zaboravili negdašnja prosvjednička okupljanja ili pak tiskovne konferencije hrvatskih mljekara i smatramo kako mljekarima konačno dobro ide i kako nemaju problema. Relativno slabo ili nikako potrošače mlijeka ne zabrinjavaju činjenice kako u Hrvatskoj na ove ili one načine konzumiramo mnogo ili najviše mlijeka iz uvoza, jer većini su važne cijene, a uvozno je jeftinije, uglavnom. Sigurno, ne i kvalitetnije od domaćeg, ali…
Što je i kako je u govedarstvu, stočarstvu, mljekarstvu i
ratarstvu, doznajemo od Igora Rešetara,
predsjednika Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka, s kojim
smo razgovarali na njegovom imanju i farmi u međimurskom naselju
Kuršanec, gdje predsjednik živi i posjeduje farmu sa 130 krava,
junica i teladi.
– Mliječno-stočarstvo gospodarstvo u mnogim europskim državama, a poglavito nama bližim, Austriji, Mađarskoj i Sloveniji pokretač je poljoprivredne proizvodnje i smatra se vrlo važnim segmentom u ukupnom gospodarstvu te se tako i tretira. Kod nas, na žalost to nije tako, premda ova grana poljoprivrede uz sebe drži dvadeset tisuća ljudi, od mljekara, preko veterinara, agronoma do sirara, ali i drugih.
To je zato tako što je godinama stočarstvo zanemarivano, posebice u ruralnim područjima i danas je isplativost vrlo slaba, jer troškovi već pet godina stalno rastu, a cijena i mlijeka i mesa se ne mijenjaju, kaže Rešetar, dodajući kako bi cilj farmerske proizvodnje trebao biti, imati i mesa i mlijeka na gospodarstvima i to prodavati zajedno.
Ministarstvo poljoprivrede financira uzgoj junica
Pitamo Igora Rešetara, koliko Ministarstvo poljoprivrede pomaže svojim mjerama u zaštiti mljekara i farmera?
– Ministarstvo se uključilo i provelo program kupnje junica za naše farmere. No postoji nešto još bolje i to je zapravo najbolje što se dogodilo kada govorimo o junicama. Nama, hrvatskim farmerima novim mjerama se priznaje, odnosno financiraju se junice iz vlastitog uzgoja.
Na ovaj način smanjit će se potreba za većim uvozom, ali i
utvrdit će se domaće stado, te će mnoge manje farme ojačati
što će u konačnosti značiti kako će veći broj farmera proizvesti
70 posto hrvatskog mlijeka, a sada je situacija obrnuta, jer 10
farmi proizvodi većinu mlijeka, a to nije dobro za potrošače kao
niti za nas.
Dosadašnja poljoprivredna politika dovela je do zatvaranja mnogih malih farmi, a raslo je njih nekoliko, zna se u čijem i kakvom vlasništvu, što za nekoliko godina može upitnom učiniti proizvodnju mlijeka u Hrvatskoj. Dakle, ovaj projekt s junicama kao i Program ruralnog razvoja dobrodošli su za hrvatsko mljekarstvo i govedarstvo jer jača poziciju brojnih mljekara poglavito u ruralnim područjima, kao što su Međimurje, Zapadna Slavonija, Zagorje i Podravina, na žalost ne i ostatak države, osim zagrebačkog prstena, smatra Rešetar uz jasnu poruku kako hrvatski mljekari (izbjegava riječ stočari) i farmeri trebaju imati proizvodnju i biti konkurentni na tržištu, što nije lako, ali može se, poglavito ako će resorno ministarstvo biti i dalje spremno sudjelovati u svemu ovome.
Nemamo nasljednike na obiteljskim gospodarstvima
Diversifikacija proizvodnje, dakle tov, prerada i prodaja pa i strujnih i krmnih viškova, kao i budućnost i ravnopravnost hrvatskih mljekara s kolegama u ostalim članicama Europske unije, tema je koja zanima hrvatske farmere i mljekare. O tome Rešetar kaže:
– Diversifikacija je obiteljski posao, u koji je uključena cijela obitelj, otac i suprug, majka i supruga, kćerka i sestra, sin i brat, sve drugo. U Hrvatskoj to je još uvijek vrlo upitno, zbog nesigurnosti, a ponekad i katastrofalnih posljedica u mljekarstvu koje su obitelji razbile. Tek nekoliko hrvatskih farmera ima nasljednike u članovima obitelj, a ostali funkcioniraju prema situacijama, odnosno zapošljavaju radnike sa strane, a oni nisu obitelj.
Vani je to drugačije, te u mnogim zemljama mljekarsko-govedarske
farme vode djedovi, očevi i sinovi, i to je snaga, koja je često
puta konkurencija hrvatskim mljekarima. Dakle, mi hrvatski
farmeri praktički ne možemo upravo zbog ljudstva-obitelji imati
viškove proizvodnje, a mogli bi da nam obitelji nisu raziđene po
svijetu.
Ja na svojoj farmi imam solarne panele, te električnu struju proizvodim za svoje potrebe, a manji dio prodajem. Uveli ili instalirali smo mljekomate i nije se uspjelo, te ih u Međimurju imamo dva-tri u ostalom dijelu Hrvatske nešto više, a i to je projekt ili posao za obitelj, gdje člana obitelji možeš u svako vrijeme poslati da napuni mljekomat i slično.
Puno smo toga izgubili u proteklih dvadeset i nešto godina i
teško ćemo se oporaviti. Vidite koliko je nogometnog vremena
prošlo od Ćire do Dalića, tako je skoro i s nama
i pitanje je budućnosti mljekarstva u Hrvatskoj. Dobro je što
ministar Tomislav Tolušić ima volju poboljšati
HR poljoprivredu, a više pozornosti i posla treba usmjeriti prema
Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, jer tamo mnogo toga nije
dobro, nema kontinuiteta, rekao nam je Igor Rešetar, predsjednik
Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka, koji nikako nisu
zadovoljni s otkupnom cijenom mlijeka, koja je bliža
dvjema kunama nego trima, kada govorimo o kravljem
mlijeku.
