U zajedništvu s mnogobrojnom obitelji, rodbinom i župnom zajednicom, Marija Bacinger proslavila je u Nedelišću svoj stoti rođendan treće nedjelje došašća 13. prosinca. Bio je to poseban doživljaj za ovu uzornu vjernicu, koju je svojim dolaskom na proslavu obradovao i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.
U župnoj crkvi Presvetog Trojstva biskup Mrzljak predvodio je misno slavlje u prigodi 100. obljetnice njezina života te 25. obljetnice smrti njezina sina svećenika vlč. Dragutina Bacingera, krašićkog župnika.
Domaći župnik preč. Nikola Samodol pozdravio je okupljene, osobito slavljenicu, za koju je napomenuo da je dočekala stotu u potpunoj svijesti, primijetivši da Marija već niz godina jednako govori i razmišlja, istom bistrinom i razboritošću, što je sigurno Božji dar. Zaželio joj je da ju dragi Bog poživi još niz godina u zajedništvu s njezinom brojnom obitelji. Predstavio je svima njezin život u koji je utkan i svećenički život njezina sina Dragutina.
Marija je rođena 13. prosinca 1915. godine u Polevama u danas susjednoj župi Strahoninec u skromnoj obitelji Katarine i Karla Novaka, u kojoj je u djetinjstvu ostala bez oba roditelja. Udala se 1936. godine za Josipa Bacingera iz Nedelišća s kojim je imala šestero djece. Prvorođeni Stjepan ubrzo je umro, danas pokojni sin Dragutin postao je svećenikom, a još su živa djeca Marija, Josip, Franjo i Ivan. Obitelj Bacinger živjela je teško i skromno, nikada ne gubeći vjerničku nadu, a suprug se bavio bačvarstvom sve do smrti 1967. godine.
Niz godina Marija je pješke hodočastila u Mariju Bistricu te radila više poslova kako bi mogla živjeti i putovati, što ju je činilo posebno radosnom. Hodočastila je tako u Fatimu, Lurd, Rim, Svetu zemlju i drugdje. Danas je, uz živuću djecu, radosnom čini i 9 unučadi i 11 praunuka. I danas, kada živi u svom dragom Nedelišću, rado sudjeluje na svetim misama i prima sakramente, među kojima joj je drag i sakrament ispovijedi.
Njezin sin Dragutin rođen je 24. rujna 1938. godine. Župnik Samodol podsjetio je kako je Drago vrlo rado ministrirao. To je činio u svojoj rodnoj župi upravo u vrijeme kada je u tada velikoj župi Nedelišće kapelan bio budući krašićki župnik Josip Vraneković. S njime je na mise po udaljenim filijalama odlazio biciklom i nije mu bilo teško, te je već tada zacijelo stekao klicu duhovnog zvanja. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1964. godine.
Već u kolovozu 1964. poslan je u Krašić, koji je prethodnih godina bio obilježen boravkom nadbiskupa Alojzija Stepinca u kućnom pritvoru, za upravitelja župe budući da je iste godine umro župnik Vraneković. Duhovnu povezanost, koju je Drago po primjeru kršćanskog života svojih roditelja i kao ministrant osjetio prema Crkvi, nastavio je njegovati kao predan i marljiv župnik.
To se posebno osjetilo u njegovim prvim svećeničkim godinama u Krašiću gdje je okupljao ministrante i hrabrio mladiće koji su osjetili duhovni poziv, među kojima je i današnji varaždinski biskup Mrzljak. U Krašiću je bio sve do 1969. godine nakon čega je službovao kao župnik u Hrašćini (do 1971.), Belcu (do 1978.), te Goričanu sve do smrti nakon teške bolesti 10. prosinca 1990. godine.
Predvodeći misno slavlje, biskup Mrzljak napomenuo je kako treća nedjelja došašća govori o radosti, a ovaj put zasigurno ne nedostaje razloga za radost, jer se proslavlja Marijin plodonosan dugovječan život kojeg rijetki dožive, kao i zauzet svećenički život njezina sina. Zaželio je svima da im slavlje bude i u ozračju pobožnosti prema blaženom Alojziju Stepincu, sinu Krašića, u kojem su župnici Vraneković i Bacinger također ostavili velike duhovne tragove.
Biskup Mrzljak na kraju mise, koja je bila prikazana za pokojnog svećenika Dragutina, pokojnog kapelana Vranekovića, slavljenicu i svu župnu zajednicu, čestitao je Mariji 100. rođendan, zaželio joj mnogo daljnjeg dobra te joj uručio plaketu Varaždinske biskupije s likovima biskupijskih zaštitnika, sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca, javljaju iz Varaždinske biskupije.
