Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak kao predsjednik Hrvatskog Caritasa s posebnim zanimanjem prati dolazak izbjeglica s Bliskog istoka. Smatra da su državne službe zakazale i da se nisu dobro pripremile.
– Kako to da naša vanjska politika nije predvidjela migracije koje bi trebale proći kroz Hrvatsku? Pa ne putuju nekoliko dana. Do kraja se govorilo da neće k nama, dakle procjena je bila kriva. Moglo se svakako bolje – kaže.
Je li i vas iznenadio toliki broj izbjeglica?
– Da, to je svakako iznenađenje, no Hrvatski Caritas je uvijek spreman, koordinirano radimo s Crvenim križem. Odmah smo uputili kamione pune vode i namirnica. Uglavnom skupljamo novac, pa je tako Varaždinska biskupija u četvrtak uplatila 100.000 kuna, a isto toliko su uplatili i redovnici i redovnice.
Caritas Internationalis pokrenuo je akciju pomoći Hrvatskoj. Europski Caritas pozvao je europske političare da zauzmu jasan stav prema izbjegličkoj krizi i u središte stave čovjeka i njegovo dostojanstvo… Treba prvo smiriti napetosti. Ljudi koji putuju mjesecima i koji su već nekoliko godina izvan domovine, napeti su i na rubu živaca. Potrebno ih je smiriti i pristupiti im najprije kao ljudima. Jezik je barijera, ali može se osjetiti prima li tko s ljubavlju ili s prijezirom.
Oni sigurno jesu svojevrsna, ne bih rekao opasnost, nego činjenica. Migracija je počela i ona će se događati. Oni dolaze, donose svoje običaje i vjeru i tako će živjeti u Europi. Europa stari, to možemo vidjeti i u Hrvatskoj, iz koje naši ljudi odlaze u Njemačku na posao, a drugi će doći. Zemlja je za svakog čovjeka jednaka i svatko ima pravo na njoj živjeti.
Papa govori o zemlji kao o zajedničkoj kući koja je naša, a mi je uređujemo. Hoćemo li se u toj kući tući ili živjeti u miru, to je na nama. Zadaća je Crkve da pokuša uvjeriti ljude da smo u toj zajedničkoj kući svi braća i sestre. A zašto se migracije događaju, to bi trebali odgovoriti političari koji vuku konce. Mi ne pitamo zašto taj čovjek dolazi, je li mu to nasušna potreba ili dolazi iz drugih razloga.
Govori se sve više o svojevrsnoj islamizaciji Europe. Kako vi na to gledate?
Islamizacija Europe je već počela, a sad će se pojačati. U Njemačkoj vidite džamije kojih prije 50 godina nije bilo. No, čudno je da Saudijska Arabija ne želi primiti izbjeglice, a spremna je sagraditi nekoliko stotina džamija u Njemačkoj. Islamizacija je na djelu, ali mi to ne gledamo kao na prijetnju. To je ispit nama kršćanima, katolicima, kakvi smo mi zapravo vjernici? Zašto bismo se nekoga bojali ako smo pravi vjernici? Očito je da je među nama kršćanima oslabila vjera.
Jeste li zadovoljni time kako su građani prihvatili izbjeglice?
Građani su i sami bili iznenađeni kad je stiglo na tisuće ljudi s kojima je teško napraviti red. No, osjeća se kršćanski duh i spremnost da se pomogne čovjeku, ali u okviru mogućnosti. Ako naši ljudi moraju iz ekonomskih razloga u Njemačku, pitanje je možemo li mi te ljude opskrbiti na dulje vrijeme. Možemo im pomoći ako idu dalje, ako su u prolazu, ali teško je nešto trajnije. Čovjeku u nevolji uvijek treba pomoći. Treba pokazati da smo ljudi i kršćani. Ne treba se bojati, sve dobro što činimo uračunava se u pozitivni konto našeg života.
