Prije samo dvije godine, Khitam Almarie s djecom u rukama spašavala je goli život bježeći iz ratom razorene rodne Sirije. Još proljetos bila je samo broj među tisućama izbjeglica koje su spas od oružanih sukoba potražile u kampovima u Grčkoj, a već ovog Božića pronašla je mir i toplinu u jednom zagrebačkom domu.
Naime, Sirijku i njezino troje djece proteklih je dana ugostila 24-godišnja Dijana Kocijan, koja se pridružila akciji Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) pod nazivom “Božićni ručak s izbjeglicom”.
Djeca idu u školu i vrtić
Još do jučer, Khitam nije znala ništa o kršćanskim blagdanima, no u Dijaninu domu na najboljem je putu da o tome dozna baš sve, uključujući i blagdanski jelovnik. Na prepunom božićnom stolu našlo se pregršt hrvatskih i arapskih specijaliteta, poput arapske sarme, načinjene od vinove loze, kao i tradicionalni namaz humus.
Bilo je tu i domaće riže i maslina, u kojima su posebno uživala njezina djeca: Ava (12), Mohamed Rami (7) i Mousa (5). U Hrvatsku su, govori Khitam, stigli u travnju, putem programa EU koji propisuje migrantske kvote. Najprije su smješteni u Kutini, a četiri mjeseca poslije dobili su azil i smještaj u Zagrebu. Cijela obitelj još nije na okupu: njezin suprug trenutačno se nalazi u Libanonu i čeka vizu i konačno spajanje obitelji u Hrvatskoj što će se, očekuju, dogoditi u idućih mjesec-dva.
Dok ne dočekaju oca, Khitamina djeca krenula su u školu, gdje uče hrvatski jezik, a najmlađi od njih pohađa vrtić. – Dobro smo se snašli, u kontaktu smo s drugim sirijskim obiteljima u Zagrebu, ali pomalo upoznajemo i naše domaćine Hrvate. Sviđa mi se Hrvatska, zavoljela sam vašu zemlju jer je lijepa i jer su ljudi jako ljubazni. Uz pomoć volontera iz organizacije “Are You Syrious” učim hrvatski koji još uvijek ne govorim, ali već dosta razumijem – kaže 31-godišnja Khitam. Ponekad sanja svoju kuću u Homsu, trećem po veličini gradu u Siriji, koji je nakon šest godina rata potpuno razoren, ali polako se privikava da je Zagreb njezin novi dom.
Uz ljude poput Dijane Kocijan taj se proces odvija puno brže no što je mislila. Njezina domaćica na božićnom ručku toga je dana zaključila da će ovaj trenutak dugo pamtiti: osim što je prvi put ugostila izbjeglice, provela je svoj prvi radni dan na novom poslu u Ministarstvu vanjskih poslova gdje upravo počinje sa stručnim osposobljavanjem.
– A sada mi je u goste stigla ova draga obitelj, sve se poklopilo – veseli se Dijana, 24-godišnja Zagrepčanka, rodom iz Međimurja, koja se uključila u volontiranje i rad u izbjegličkim kampovima tijekom migrantskog vala.
– Radila sam s jednom međunarodnom organizacijom u Slavonskom Brodu i Opatovcu, ali kad je val prošao, ja sam i dalje imala potrebu uključiti se jer sam bila svjesna da su neki od tih ljudi ostali i da treba raditi na njihovoj integraciji. Zanimalo me što je sada s njima i kako će se snaći u našem društvu pa sam se uključila volontirajući u tri različite organizacije u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite u Hrvatskoj i ostala do danas – govori Dijana kojoj je volontiranje donijelo i ispunjenje u ljubavnom životu jer je, pomažući izbjeglicama, upoznala i svog današnjeg partnera.
Njegovo ime je Khalid Ali Said, a on je 32-godišnji azilant iz Sudana koji radi za JRS kao prevoditelj za arapski i kulturni medijator s kojim je, osim zajedničkog rada, otpočela i zajednički život. Pitamo Dijanu što je bila njezina motivacija da pripremi božićni ručak za svoje goste u svom domu.
– Moja osobna motivacija za ovaj objed, kao i sve drugo što radim u vezi osoba koje su u izbjeglištvu, bila je želja da te ljude pobliže upoznam i da oni upoznaju mene. Bilo mi je bitno da ova obitelj dobije dojam da su dobrodošli, da se imaju komu obratiti, a ispostavilo se da čak žive blizu mene i mog dečka i da smo praktički susjedi, pa će se naše prijateljstvo i nastaviti. Željela sam da oni stvore neku socijalnu mrežu i vide kako to funkcionira kod nas i da naučimo nešto jedni od drugih, ne samo recepte – smije se Dijana, ponosna što je dio, kaže, hvale vrijedne akcije.
