Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Martina Jakšić (25) iz Goričana je diplomirana teoretičarka i kompozitorica glazbe te diplomirana zborska dirigentica. Trenutno vodi zbor “Udruga Pjesma” iz Donjeg Kraljevca, članica je popularnog Globus Banda, surađuje s brojnim glazbenicima, svira orgulje i klavir, pjeva, a uz sve to se i okušala kao nastavnica u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić.
Ljubav prema glazbi u Martini je bila prisutna od ranog djetinjstva. Već je s tri godine svirala jednostavnije kompozicije na klaviru, a njezini su roditelji te odgajatelji u vrtiću i učitelji u osnovnoj školi primijetili njezin talent i poticali je da se glazbeno razvija. Talent i predan rad odveli su je u Glazbenu školu u Varaždin, gdje je stekla srednjoškolsko obrazovanje iz područja teorije glazbe i klavira, a svoje je studentske dane odlučila provesti u Grazu na Universität für Musik und darstellende Kunst.
– Dan kad sam saznala da sam prošla prijamni ispit bio je jedan od sretnijih u mom životu jer sam znala da počinje nova životna etapa, u drugoj državi i na drugom govornom području. Studiranje u inozemstvu puno je drugačije nego u matičnoj državi. Ponekad mi se činilo kao da paralelno studiram glazbu i njemački jezik – objašnjava Martina.
Ubrzo je svladala izazove njemačkog jezika, čemu je pomoglo pisanje brojnih seminara i njihova usmena prezentacija, te je na svakom koraku upijala ljepote i različitosti koje nudi život u Grazu.
– Sve do prvih predavanja nisam bila svjesna koliko je Graz multikulturalno mjesto. Kinezi, Amerikanci, Meksikanci, Rusi, Hrvati…Svi smo mi došli u Graz s istom željom, sličnim ciljevima, a opet smo u mnogočemu bili drukčiji. Upoznavanje drugih kultura i tradicija bio je neizostavni dio svakog dana – nadovezuje se Martina.
Tijekom studentskih dana radila je u Operi u Grazu kao statist i kao dio opernog zbora u nekima od najčuvenijih opera kao što su Mozartova “Le nozze di Figaro”, Nicolaieva “Die lustigen Weiber von Windsor” te Bizetova “Carmen”.
– To je iskustvo koje bi svi umjetnici trebali probati. Opera povezuje pjevanje, sviranje, glumu, režiju, produkciju, kostimografiju, scenografiju… Tek sam iza kulise shvatila koliko je potrebno znanja, vremena i truda da bi se jedna opera prikazala pred publikom – kaže Martina.
Još u srednjoj školi Martina je pokazivala i sklonost prema dirigiranju pa je svoje obrazovanje u Grazu nastavila na čuvenom Johann Joseph Fux Konservatorium. Njezina srednjoškolska profesorica Dada Ruža u njoj je prepoznala kvalitete dirigenta, a uz svog studentskog mentora mag. Franza Herzoga, Martina se razvijala i stjecala široko znanje o glazbi koje je potrebno svakom dirigentu.
– Usudila bih se reći da je dirigiranje najzahtjevnija grana glazbe jer spaja teoretsko i praktično znanje, savršeno poznavanje instrumenata i vokalne tehnike, dobro snalaženje na klaviru, a najvažnije je da dirigent zna kako od svirača i pjevača dobiti ono najviše moguće – kaže Martina.
Iako se laicima možda ponekad čini da je dirigiranje jednolično, Martina ističe da to zanimanje nikada nije dosadno jer svaki novi projekt sa sobom nosi novo iskustvo i dogradnju znanja.
Nakon godina provedenih uz klasičnu glazbu, u Martinin je život ušao Globus Band, popularni bend koji postoji već dvadesetak godina.
– Globus Band ima posebno mjesto u mojem životu. Dakako, glazba koju izvodimo ne može se usporediti s klasičnom, ali budući da smo mi članovi i glazbeno obrazovani, radimo na spoju zabavne glazbe s elementima profinjenosti i elegancije koju u sebi nosi klasika te je naš repertoar svakim danom bogatiji.
Osim u spomenutom bandu, Martina i danas vrlo rado svira orgulje na crkvenim vjenčanjima, što je započela još kao djevojčica:
– Prvi put sam sjela za orgulje s jedanaest godine jer mi se to činilo zabavnim. Od svoje četrnaeste godine pa sve do odlaska na fakultet bila sam orguljašica u župnoj crkvi u Svetoj Mariji. Sakralna je glazba ostavila velik trag na mojem glazbenom putu, a i danas se vrlo rado vraćam orguljama.
Iako se čini da joj njezin raspored i svestranost ne ostavljaju slobodnog vremena, Martina kaže da je ključ svega u ljubavi, dobroj organizaciji i dobroj volji:
– Volim kad mi je dan ispunjen. Dakako, bilo je i težih trenutaka kad sam u jednom danu morala biti u tri različita grada i države, ali ljubav prema glazbi me uvijek tjerala naprijed. Glazba nije samo moj posao, nego i hobi. Glazbu živim sedam dana u tjednu i vjerujte da je uvijek iznova zanimljivo i drugačije.
Osim u glazbi, uživa i u putovanjima te druženju s prijateljima i obitelji, a kako je spontana osoba, ne voli previše detaljno planirati svoju budućnost.
Ipak, vidi se kao pedagoga koji svoje znanje prenosi mlađim naraštajima pa namjerava upisati dodatnu magistarsku godinu glazbene pedagogije. Želi se i dalje izražavati kao slobodni umjetnik, raditi sa zborovima i u svojem bendu, a ključ svih uspjeha koji su iza nje, ali i onih koji je tek čekaju, vidi u stalnom usavršavanju:
– Za sebe uvijek kažem da ću se vječno školovati i proširivati svoje znanje. Želimo li biti dobri u poslu koji radimo, bitna je stalna nadogradnja znanja – završava Martina.
