Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Marina Lovrek (28) grafička je dizajnerica koja je svoje djetinjstvo provela na čakovečkom Jugu, a nakon studija život ju je odveo u vrlo zanimljivu avanturu – danas radi u struci, u slobodno vrijeme trenira triatlon i živi u egzotičnom Bahrainu, jednom od otoka Kraljevine Bahrain u Perzijskom zaljevu.
Nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog Marina se odlučila za upis studija grafičkog dizajna. Iako se dvoumila između arhitekture, dizajna i ekonomije, prevagnula je ljubav prema likovnom izražaju koju je njegovala još od djetinjstva. Tijekom osnovnoškolskih dana njezin je likovni rad pod mentorstvom profesora Roberta Vrane osvojio broncu na natječaju u Japanu, a to je bio dodatan znak da je likovna umjetnost pravi smjer u kojem treba ići.
Tijekom studija Marina je provela jedan semestar na Akademiji likovnih umjetnosti u bugarskom gradu Sofiji, a na taj period nosi samo najljepša sjećanja.
– Bugarska, Sofija i Akademija likovnih umjetnosti uvijek će zauzimati posebno mjesto u mom srcu. Stipendirana četiri mjeseca Bugarske naučila su me više o meni i svijetu nego bilo koja škola. Imati prijatelje iz desetak stranih zemalja, učiti o drugim kulturama dok si i sama u drugoj kulturi, stvarno je neprocjenjivo. Naučila sam puno o dizajnu, ali još više o životu – objašnjava Marina.
Život u drugoj kulturi u njoj je probudio želju za daljnjim istraživanjem pa iako je nakon diplome dobila ponudu za rad u čakovečkom dizajn studiju i počela raditi ondje, osjetila je da za sebe želi nešto više, a ne samo rad i život u sigurnoj, maloj sredini.
U trenutku kada je radila svoj prvi posao kao diplomirana grafička dizajnerica, u džepu je imala kanadsku vizu koju je samo čekala da bude aktivirana, a s druge strane freelance posao za bahrainsku agenciju: – Željela sam raditi u kreativnom timu, upoznati nove ljude i novu kulturu. Kanada je tom trenutku bila nešto o čemu svi znaju, dok je Bahrain, veličine dva otoka Brača, meni tada bio nepoznanica, a time i intrigantnije mjesto za život. Hmm, zima na +25 stupnjeva ili ljeto na +10 stupnjeva? Odluka je pala na Bahrain!
Marina se uputila u novi, nepoznati život u Bahrain, a unatoč tome što su prvi dani bili teški, danas nimalo ne žali zbog svoje odluke. Iako je to zemlja kulturološki vrlo različita od Hrvatske, Marina ističe da život može biti odličan respektira li se različitost i podneblje pod kojim se nalazite:
– Prvi dan me dečko odveo u vodeni park i uvjerio me da mogu ići u dvodijelnom kupaćem kostimu, što su i Filipinke koje rade u parku potvrdile, ali pogledi lokalnih žena koje se kupaju skroz pokrivene bili su više nego dovoljan znak da to ipak nije bio dobar izbor. Ali šalu na stranu, nisu arapske zemlje samo ono što vidite u medijima, pogotovo Bahrain koji je jako otvoren. Ova cijela regija ima iznimno prekrasnu i bogatu kulturu koja je isprepletena tradicijom, religijom i modernim društvenim normama – nastavlja Marina.
Bahrain se smatra jednom od najliberalnijih zemalja Srednjeg istoka, a lokalno stanovništvo objeručke prima obrazovane ljude sa Zapada. Marina ističe kako vole slušati iskustva stranaca jer su za njih oni jednako egzotični kao i lokalno stanovništvo za strance. Ipak, muškarci imaju malo veću prednost prilikom zapošljavanja, ali i općenito u svakodnevnom životu, u restoranu ili pak redu u dućanu, no Marina napominje kako uporni i samopouzdani ljudi, bilo muškarci ili žene, mogu pronaći posao koji uistinu žele.
Ona je svoj posao iz snova uspjela pronaći, a iako su joj radni dani, koji traju od 9 do 18 sati, dupkom ispunjeni, pronalazi vremena i za trening plivanja, bickliranja ili trčanja, a dan redovito završava Skypeom s roditeljima i igrom s mačkom Kiwi, koju je spasila i udomila prije dvije godine, u vrijeme Ramadana, pa joj prijatelji Bahrainci kažu da to označava dobru sreću za cijeli život.
Osim s prijateljima Bahraincima i u spašavanju pasa i mačaka lutalica, kojih u Bahrainu ima popriličan broj, svoje slobodno vrijeme provodi i u druženju s prijateljima s Balkana:
– U Bahrainu ima nekoliko obitelji s Balkana pa se družimo s njima, imamo društvo s južne hemisfere i s njima redovito radimo roštilje uz bazen ili plovimo brodom uz lokalne otočiće.
U Bahrainu vodi potpuno drugačiji život nego u Hrvatskoj, no Marina je i više nego zadovoljna svime što joj je nova država pružila:
– Prije svega, imam ono što u Hrvatskoj nisam imala – financijsku sigurnost. Dakako, Bahrain je mnogo skuplji za život nego Hrvatska, ali sa svojom plaćom ovdje mogu živjeti mnogo komfornije nego u Međimurju. Nikad nisam mislila da bih mogla živjeti na 34. katu zgrade koja nudi sve sadržaje kao bolji hotel, ali prekrasan pogled na cijeli grad s velikog balkona dobar je način da se pozdravi svaki dan.
Također je zadovoljna poslovnim mogućnostima koje joj je Bahrain pružio jer je imala prilike upoznati iznimne kreativce i profesionalce i raditi s njima, a njihove savjete rado pamti. Iako život izvan posla nije baš dinamičan jer ne nudi mnogo koncerta, kazališnih predstava i sličnih događanja, Marini to ne smeta jer je upoznala prekrasne i kvalitetne ljude koji su joj poput obitelji, a s kojima provodi slobodno i radno vrijeme.
Profesionalno se želi i dalje razvijati, a iako ne planira uskoro napustiti Bahrain, ostavlja otvorenima sve mogućnosti i veseli se potencijalnim ponudama, bilo u Europi ili pak čak u dalekoj Australiji.
– Ne postavljam si imperative, ni barijere. Svijet je velik i treba ga istražiti – završava Marina.
