Od prošle godine u Međimurju djeluje udruga za zaštitu potrošača “Vukanovčar”. U priopćenju za javnost u suradnji s Organizacijom “ROZP” iznijeli su novi slučaj u kojem je dobijena još jedna presuda u korist potrošača.
Potrošače podsjećaju da samo moraju plaćati samo učinjene usluge, a ne namjere, a posebno ne odluke “pravno” neinforiranih lokalnih samouprava, koje nedorečonisti pojedih zakona izvlače iz konteksta i koriste potrošače kao bankomate gdje u bilo koje doba dana mogu uzeti neograničene svote novaca, za svoje kako kažu u udruzi “bolesne” ambicije. Njihovo priopćenje poročitajte u nastavku.
“Zakon o zaštiti potrošača definirao je lokalne samouprave kao subjekte zaštite potrošača, gdje javne usluge moraju biti na usluzi potrošačima. Svjedoci smo da se takve odrednice, koje su definirane i Nacionalnim programom zaštite potrošača, često krše na štetu potrošača i to upravo od subjekata zaštite potrošača – lokalnih samouprava, što je posebno izraženo u manjim sredinama – općinama.
Nažalost, potrošači su tada prisiljeni tražiti pravdu na sudu jer institucije izvan sudskog rješavanja sporova su u Hrvatskoj pod nadležnošću onih koji zastupaju interese trgovaca, a to je Ministarstvo gospodarstva te HGK i HOK. Dokaz tome je i presuda Visokog upravnog suda RH (u daljnjem tekstu – Sud) u korist potrošača iz općine Gornji Mihaljevec, koji se žalio na bahato postupanje tadašnjeg načelnika općine Franje Kovačića u sprezi sa komunalnim redarom i resornim Upravnim odjelom Međimurske županije.
Naime, Sud je po tužbi potrošača poništio Zaključak komunalnog redara da mora zadužiti kantu za smeće od 120 l, te plaćati odvoz smeća, poništio je Rješenje po prigovoru načelnika općine i poništio je Rješenje Međimurske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo, kojim je potrošač bio obvezan plaćati neučinjenu uslugu.
Komunalni redar je obvezao potrošača da mora zadužiti kantu od 120 l za organizirano prikupljanje otpada i odvoz kućnog otpada uz plaćanje propisane naknade. Potrošač se žalio i tražio oslobađanje od plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada, jer su i on i žena nesposobni za rad (100% opća nesposobnost) i nemaju nikakvih prihoda, pa im je plaćanje neučinjene usluge dodatni udar na kućni budžet (tužitelj danas ima 84, a supruga 80 godina).
Općina, a niti županija to nisu uvažili niti su uzeli u obzir pozitivne zakone Republike Hrvatske, već su se vezali isključivo na Zakon o komunalnom gospodarstvu, što je apsurdno, jer najmanje dva zakona, Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača, detaljnije određuju nedorečene odrednice iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, a to je da se mora platiti samo učinjena usluga.
S obzirom na dob i zdravstveno stanje potrošača-tužitelja, a i činjenice da se radi o staračkom seoskom domaćinstvu u brežuljkastom dijelu Međimurja, gdje kućnog otpada praktično nema, jasno je da ne mogu konzumirati predmetnu uslugu. Pored toga Sud je utvrdio i postojanje drugih nezakonitih radnji.
Naime, komunalni redar je odlučivao o zahtjevu potrošača za oslobađanje od plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada. Za takvo postupanje komunalni redar nije ovlašten, posebno ne propisima na koje se pozivao u svom Zaključku. Načelnik općine Gornji Mihaljevec je propustio otkloniti navedene bitne procesne povrede u svom Rješenju po prigovoru, pa je Sud ocijenio da su ti akti nezakoniti.
Posebno zabrinjava što Međimurska županija također kao subjekt zaštite potrošača, nije zaštitila prava potrošača, nego je potvrdila nezakonito postupanje komunalnog redara i načelnika općine. Iz ovog slučaja kao i puno sličnih, gdje potrošači nisu skupili snagu i hrabrost za podizanje tužbe, jasno je da je dovedena u pitanje implementacija Nacionalnog programa zaštite potrošača i Zakona o zaštiti potrošača u Međimurskoj županiji, u kojoj preko 80% lokalnih samouprava nema osnovana tijela iz članka 24. stavak 6. i 7. Zakona o zaštiti potrošača, na što imaju obvezu još prvim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine!
Zaključak Upravnog odbora “Vukanovčara” – društva za zaštitu potrošača Međimurja i “ROZP” – regionalne organizacije zaštite potrošača je da se promptno mora prekinuti sa bahatim i monopolističkim ponašanjem lokalnih samouprava koje odlučuju o javnim uslugama i trgovačkih društava koja te usluge pružaju, jer novčanici potrošača ne mogu biti “kasice prasice” za promašene odluke i poslove nesposobnih političara i bahatih trgovaca.”
