Reporterke portala Jutarnji.hr provele su veliko istraživanje putem kojeg su analizirale sve zarade u zemlji – zaposlenih, povremeno zaposlenih, sezonskih radnika, obrtnika, umjetnika, slobodnih zanimanja – u posljednjih 10 godina u 549 gradova i općina. Izračunale su koja su mjesta najbolja za život i gdje je zabilježen najveći rast zaposlenih i kupovne moći od 2002.
U odnosu na 2008. godinu kupovna moć manja 35 posto
Građani Hrvatske koji žive od prihoda ostvarenog radom živjeli su u 2012. bitno lošije, i to ne samo u odnosu na dobru, pretkriznu 2008., već i u odnosu na – također kriznu – 2002. Prema podacima Porezne uprave o neto primanjima građana, kupovna je moć radnika u tih 10 godina pala 1,5 posto. U odnosu na 2008., kupovna je moć manja čak 35 posto. Dobra je vijest da ukupan broj zaposlenih – onih koji imaju ugovor o radu, povremenih radnika, obrtnika i slobodnih zanimanja – konstantno raste te je 2012., u odnosu na 2002., radilo 20,4 posto građana više.
Raste broj onih koji rade povremeno, pada broj obrnika i stalno zaposlenih
Podaci zorno pokazuju da je kupovna moć građana strelovito rasla od 2002. do 2008. U tom je periodu narasla više od 50 posto. Međutim, kriza, koja se u Hrvatskoj realno počela osjećati tek 2009., pojela je na razini države sav rast kupovne moći ostvaren u dobrim godinama. Iako je broj ukupnih zaposlenika rastao i u krizi, promijenila se njihova struktura: raste broj onih koji rade povremeno, a pada broj obrtnika te, osobito, stalno zaposlenih, koji su ipak generator stabilnosti.
U odnosu na pretkriznu 2008. stalno zaposlenih bilo je 5,9 posto manje, a kupovna im je moć pala 4,25 posto. Rastao je pak broj onih koji su, nakon što je gospodarstvo krenulo u spiralu propadanja, radili sezonski ili kraće periode u godini, s nestablinijim i promjenjivijim ugovorima. Obrađeni podaci Porezne uprave na razini općina i gradova pokazuju da su razlike u standardu, zaposlenosti i kupovnoj moći diljem države goleme, da se u velikim gradovima i dalje zarađuje više nego na selu, a da je život pak najkvalitetniji u manjim mjestima blizu velikih gradova.
Državni zavod za statistiku objavljuje godišnje podatke o prosječnoj plaći na razini države i županija – ne i gradova i općina. Uz to, DZS objavljuje podatke samo za one radnike koji su radili svih 12 mjeseci u godini, a Porezna uprava vodi podatke za sve koji su platili porez te ih jasno kategorizira na zaposlenike, povremene radnike, obrtnike i slobodna zanimanja. Vodi podatke i za umirovljenike, no Jutarnji se ovdje koncentrirao samo na one koji žive od rada, iako je jasno da na kupovnu moć utječu i mirovine, kao i socijalni transferi.
Međimurci u samom vrhu kupovne moći prema statistici! Od prvih 15 hrvatskih jedinica lokalne samouprave, čak 9 ih je baš iz Međimurja!
U tom istraživanju zanima nas gdje su Međimurci, a prema objavljenim podacima oni su u samom vrhu. Najveći rast kupovne moći u posljednjih deset godina (2002. – 2012.) među prvih 15 imalo je čak 9 međimurskih općina i gradova. Na visokom drugom mjestu je Sveti Martin na Muri, treći je Gornji Mihaljevec, četvrta Belica, na šestom mjestu je Prelog, sedmi je Podturen, slijede još dva međimurska mjesta Sveti Juraj na Bregu i Mala Subotica, Domašinec se nalazi na 11. mjestu, dok je Selnica 15.
Prema istom istraživanju Čakovec je na 70. mjestu prema tabeli po gradovima i općinama u kojima se dobro živi, piše portal Jutarnji.hr.
Na temelju ovih podataka nameće se pitanje da li se opet gleda samo statistika, a ne realnost. Zanimljivo je da su na tom popisu naselja iz gornjeg i srednjeg dijela Međimurje, a nema ni jednog mjesta u okolici Preloga i niže.
Znamo da su Međimurci vrijedni i radišni ljudi, ali isto tako poznato je da su u Međimurju najniže plaće u Hrvatskoj, da građani preživljavaju iz mjeseca u mjesec. Ovi podaci pokazuju nešto suprotno – da su se Međimurci najviše “obogatili” (jer im se najviše povećala kupovna moć) u posljednjih deset godina u cijeloj Hrvatskoj. Je li tome uistinu tako?
(Izvor: Jutarnji.hr)
