Ovih dana putem podrubrike portala “Vinski kutak” započeli smo s predstavljanjem vrsnih međimurskih vinara iz brzorastuće vinske regije koja je sve prepoznatljivija na vinskoj karti, ne samo Hrvatske nego i znatno šire. Predstavljanja vršimo abecednim redom, a započeli smo s vinarijom Agromeđimurja te Vinogradarstvom i podrumarstvom Cmrečnjak. Ovaj tjedan na redu je prepoznatljiva Vinarija Jakopić, kojoj tepaju kako ima etikete vina na svjetskom nivou, a za čiji dizajn je bio zadužen jedan poznati zagrebački dizajner. Glavnu riječ i notu vinima daje Branimir Jakopić s kojim smo i porazgovarali o počecima bavljenja vinom i razvoju.
Kristijan Gačal bio je zadužen za vođenje intervjua te kušanje i evaluaciju vina. Ponosno nosi titulu 1. razine prestižnog ceha sommeliera iz Londona – Court of Master Sommelier, London. Ima dugogodišnje iskustvo u radu s internacionalnom klijentelom i iskustvom s preko 700 etiketa što domaćih što internacionalnih vina. Idući tjedan predstavljamo Vinariju Zvonka Kermana.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Branimire, recite nam nekoliko riječi o Vašem vinogradu i povijesti uzgoja
– Pisana povijest Vinarske obitelji Jakopić datira još od davne 1908. godine, od mog prapradjeda Filipa, pa kasnije se prenosi od koljena na koljeno na pradjeda Ignaca, pa na mog oca Martina i na kraju sam sada ja sa svoje troje djece Filipom, Martinom i Vinkom. Jedan je na fakultetu, a dvojica su još u osnovnoj školi. U užoj obitelji još pomažu supruga te baka i djed. Stalno imamo zaposleno i troje djelatnika. Posjedujemo 13,5 hektara vlastitog vinograda, odnosno oko 80.000 sadnica.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Kakve sve sorte uzgajate i kakvu tehnologiju koristite
– Od bijelih sorti uzgajamo Pušipel, Zeleni silvanac, Sauvignon, Graševinu, Rajnski rizling i Muškat žuti. Na novo posađene sadnice su Cabernet Sauvignon, Syrah i Merlot, tako da se i u obitelji Jakopić kroz dvije godine očekuje nekoliko crvenih sorata. Sad, hoće li to biti kupaža ili sortne kombinacije, pokazat će vrijeme i trenutna inspiracija.
Što se tiče mehanizacije i tehnologije za proizvodnju bijelih i crvenih vina koristimo postojeću. Dakle, u zadnjih 5 godina se intenzivno ulagalo u podrum. Tehnološki kotiramo na dosta visokom nivou, od mogućnosti hladne maceracije, kontrolirane fermentacije do pneumatske preše itd. Moj početni poslovni put nije bio s fokusom na vino, naime, otac i brat su građevinari. Ja sam krenuo u strojarski smjer koji me na kraju nije toliko zanimao, pa sam se posvetio vinu.
Nasljedio sam 1,5 Ha vinograda koji je danas narastao do 13,5 Ha, tako da mogu reći da sam svoju ljubav i strast pronašao u vinogradu. Vinogradi su se dokupljivali kroz desetljeća i polako paralelno sa količinom zemlje se sadila loza.. Vinogradi postoje na tri vrhunske lokacije od koje ni jedan nije manji od 3 Ha. Posađeni su na takozvan način sortne čistoće gdje jedna sorta uzima oko polovicu vinograda. Na takav način se i berbe lakše odrađuju. Postoje rane i kasnije sorte, tako da se posao oko same berbe lijepo može podijeliti kroz etape.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Kako ste se odlučili i za crvene sorte vina u ovom našem kraju u kojem se pretendiraju bijele?
– Vinari u Međimurju su boutique proizvođači. Ne ide se na veliku proizvodnju, tako da ono što postoji je malo i kvalitetno. Zadnji vinograd koji smo posadili sadrži crvene sorte. Razlog je i u raznovrsnijoj turističkoj ponudi. Hrvatska postaje sve više zanimljivija vinskom svijetu i konačno prepoznata kao vinska zemlja. Moramo biti spremni na te izazove te ponuditi klijenteli što raznovrsnije proizvode. Vrlo se teško nositi sa dvije – tri sorte. Treba biti prisutno barem 6 do 10 sorti vina. Svjedoci smo globalnih vremenskih promjena, pa što nije bilo moguće imati prije 20 godina, sad se to promijenilo. Strpljivo smo čekali i njegovali vrhunske pozicije za crvene sorte, tako da računamo na kvalitetu. K tome bih dodao da se trendovi mijenjaju, crvena vina su tražena sve više i s time zaokružujemo svoju ponudu kao takvu.
Restoran Terbotz u čaši vina s vrta Vinarije Jakopić
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Kroz svoje iskustvo na internacionalnoj razini, vidio sam da klijent traži više kupaže i takozvane blendove, nego sortne crvene priče. Što Vi mislite o tome?
– To se jako lijepo može objasniti kroz glazbu. Na primjer, jako je lijepo čuti violinu kad svira, a kada se tu pridruže još tri, četiri violine, e onda je to jedna simfonija sa kompleksnošću zvuka i punoćom doživljaja, a s druge strane upotpunjujete samo vino, odnosno bocu, jer svaka godina je drugačija te se na takav način i sama kvaliteta ujednači i beneficira taj doživljaj uživanja i nema velikih raspona u kakvoći iz godine u godinu. Baš sada mogu reći da i mi potajno radimo jedan projekt, ali o tome kad dođe vrijeme.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Danas naši mali vinari nemaju vremena posvećivati se posebno prodaji, posebno promociji, posebno plasiranju jer je baš kako ste rekli kod nas mala boutique proizvodnja i profesionalac je potreban u vinogradu. Što mislite o tome da se kreira nova grana poslovanja baš oko svega toga da netko to radi za Vas ili odrađuje onaj enološki dio?
– Da. To je jedna kompleksna tema. Na primjer jedna Njemačka ili Francuska, zemlje koje već stoljećima njeguju vinograde i gdje se sve već odavno zna i gdje su zakoni kreirani puno prije nego kod nas. Privatno vinogradarstvo je u Hrvatskoj uzelo maha tek krajem 80-tih i početkom 90-tih godina. Prve privatne etikete su nastale u Međimurju kod gospodina Lebara, Karlovčeca i nakraju i mog oca Martina. Naš vinograd iz 1973. godine je imao jedan od prvih elaborat o geografskom porijeklu
Ide se i u tom smjeru, ali polako. Mnoge vinske kuće danas ulažu u svoje naraštaje i šalju svoju djecu u škole, bilo to enologija ili hoteljerstvo i turizam. Moja generacija vinara je podigla vino na određeni nivo, a sada će mladi morati to pratiti i još više ulagati u znanje i kvalitetu. Treba prepoznati što klijent traži, naime mi ovdje u Međimurju imamo svoju prepoznatljivost kapljice, stil vina i to se mora njegovati i održavati. Neke vinarije su već napravile kvalitetan iskorak u tom pogledu i na nama je da to znanje podijelimo, usvojimo i krenemo naprijed.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Hrvatska, iako spadamo u stari svijet, slobodno se može reći da smo nova vinska zemlja
– Ja to vidim kao prednost. Stara država nije imala reputaciju kao kvalitetna vinska destinacija. Sada, kao što sam i prije rekao, smo nova i neki turisti nam kažu čak i egzotična vinska zemlja gdje su se mnoge stvari promijenile nabolje. Imamo vrlo raznolike klime i terroir – od mediteranske, gorske, pa do slavonskih blagih brda i ravnica gdje čokoti daju isto tako raznovrsne plodove. To rijetko koja zemlja ima. Ja tu vidim Hrvatsku kao destinaciju sa vrlo uzbudljivom vinskom pričom. I ne samo na vinu nego i na svim popratnim sadržajima koji su nužni u ponudi kao što su prenoćište, edukacije, radionice, poklon dućani, aktivni odmor itd.
Međimurje neće biti poznato samo po vinu, tu se nudi i vrhunska gastro priča te kulturna baština koja je odigrala vrlo važnu ulogu u povijesti današnje Europe. Unatoč svemu tome, gospodarstvo trpi, još nema baš puno logike kod nas što se toga tiče.
Ovdje u Međimurju su se oduvijek njegovala vrhunska bijela vina, sada se to malo mijenja i vrlo polako, potiho i oprezno su se počela njegovati i crvena. Klima se mijenja, a sa klimom i vinogradi. To se mora iskoristiti. Nadam se da smo dobro odabrali, da se nećemo razočarati i naša mlada generacija mora napraviti još jedan brži iskorak u tom pogledu da se sva ta priča dobro oplodi kroz znanje i ustrajnost.
Još 1990. godine Međimurje je bilo izabrano između tri top destinacije s vrhunskim bijelim vinima na starom kontinentu i to od prestižnih europskih instituta i profesionalaca. Mi tu nažalost nismo poentirali jer smo tada branili svoju Domovinu. Sad se to polako mijenja.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Zajedništvo vinara u Međimurju je vrlo bitno, jesmo li na istom tragu razmišljanja?
– Naravno. Mali vinar ima te strahove; što ću ja sada među ovima velikima, što ako ne uspijem, što ako se ne proda itd. Postoje ti strahovi i grčevi koji su totalno nepotrebni. I mali vinar može imati bolje vino od velikog, samo treba vjerovati, a kroz zajedništvo se sigurno uspijeva. Isto je kod prvog ili desetog poljupca (smijeh). Kod prvog poljupca je nervoza, strah, znoj, što sve ne, a kod desetog je to već sve glatko i uigrano.
Imamo proizvod, imamo priču, imamo divnu zemlju. Potrebno je samo još sve koordinirati i odradili smo dobar posao. Baš nas je prije par mjeseci posjetila jedna američka novinarka, bez najave, bez ikakvih uputa. Gospođa se sama zaputila na put i stala kod nas sasvim slučajno. Bila je oduševljena i gostoprimstvom i kvalitetom vina. Takvim emocijama bi bila obuzeta kod bilo kojeg vinara u Međimurju, ja sam siguran. Ne znam za koju kuću piše, ali je bitno to da će negdje ta priča izaći, bio to neki prestižni magazin ili tek neki mali članak u novinama, nije bitno. Mi smo bili sretni i privilegirani da možemo pokazati ove divote nekome izvan Lijepe naše i to u našem dvorištu.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Enolog u kući?
– Dodao bih ponosnu rečenicu koja vlada u mojoj kući – ovo je moje vino. Ja sam posadio vinograd, ja sam njegovao vinograd, ja sam obavio berbu, ja sam ga prešao, ja sam ga napunio, to je moje vino. Svaki vinar razmišlja na isti ili sličan način u Međimurju. Nemam ništa protiv enologa koji napravi vino po svom “štihu”, odradi dva mjeseca, naplati i ode, ali tada vino više nije moje, vlada nekakav drugačiji karakter. Može biti i pun pogodak, ali ja tako ne radim. Nije da smo zatvoreni prema drugačijem pogledu, svaki savjet je dobrodošao, samo bih ja to odradio na svoj način.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Arhiva ili prodaja?
– Kada sam upoznao Plenkovića na Hvaru prije nekoliko godina, tada je imao 150.000 boca u jednoj godini, tek četvrte godine je vino išlo u prodaju. To znači taj broj boca puta četiri godine, puta prostor i čepovi itd. To je jako puno novaca, kapital u vinu. To su teža vina i mogu odležavati, nasuprot našim kontinentalnim svježim vinima koja su odmah spremna za konzumaciju. Ponekad se dogodi godina kada nam to kiseline i šećeri dozvoljavaju, ali to su rijetki momenti.
Kristijan Gačal/eMedjimurje: Kod usporedbe cijena vina kontinetalnog dijela sa primorskim, dobar dio ozbiljne, znalačke klijentele se slaže s tim da su potonja dosta precijenjena. Primjerice, jedan vrhunski plavac može doseći i 700-tinjak kuna i to u vinariji
– Nas u Međimurju krasi jedna lijepa etiketa, i to govorim iz medija, da je najljepši i najbolji odnos cijene i kvalitete. I to je jako dobra preporuka. Ima klijentele koja traži i skupa vina. Jednom prilikom sam i sam probao vino koje je koštalo 85 eura, platio bih ga i više, toliko je dobro bilo. Nema ga puno, količina je samo 1000 boca i to je to.
S tim bi krenuli u kušanje vaših bisera, pa da približimo našim čitateljima, barem kroz ove retke, priču vrhunske kapljice u jednoj od najstarijih vinskih kuća u Hrvata, a kasnije se nadamo da će se i sami uvjeriti u to.
KUŠANJE VINA I EVALUACIJA OKUSA:
ZELENI SILVANAC 2012 – alc. 14.8%, SUHO
BOJA – pšenično zlatna
MIRIS – sortni sa primjesama zelene jabuke, blag i elegantan
OKUS – zrela dunja, pomalo medni na moment, vrlo mekan na nepcu i dugotrajan usprkos jakom tijelu
HRANA – meso s tiblice, šaran na bijelom vinu, te štrukli (slano i slatko)
RAJNSKI RIZLING 2012 – alc. 14.5%, BERBA KRAJEM LISTOPADA, POLUSUHI
BOJA – svjetlo zlatna
MIRIS – floralni na bijelo cvijeće, podsjeća na dinju i breskvu
OKUS – moćan i zaokružen, žive kiseline prate nepce sa iznenadjujućim džemom od breskve
HRANA – bruscchete sa kozjim sirom, teletina na vrhnju, lungić sa sezonskim povrćem
SAUVIGNON 2012 – alc. 13.00%, BERBA 16. KOLOVOZA, SUHO
BOJA – svjetlo zlatna sa zelenom nijansom
MIRIS – prezreli agrumi, divan parfem na nosu sa finom notom ljubičice i jorgovana, osvježavajući.
OKUS – zrele jabuke pomiješane sa bazgom. Moćan identitet terroira sa finim kiselinama. Dugotrajan i slastan
HRANA – domaći rezanci sa 4 sira, fiš paprikaš, odrezak tune sa vlascem i bijelim vinom
MUŠKAT ŽUTI 2012 – alc. 11.6%, POLUSLATKO
BOJA – bogata zlatno žuta
MIRIS – fino začinsko bilje sa jedinstvenom kombinacijom smokve i tamijana
OKUS – okus tropske klime sa zrelim ananasom i bananom, svježina kiwija se javlja na sljedećoj instanci koji traje
HRANA – bogate voćne salate, kompoti domaći i voćne torte, te foie gras
PUŠIPEL 2012 – alc 11,6%, PREDIKAT KASNA BERBA
BOJA – svjetlo zlatna sa zelenom nijansom
MIRIS – fino dimljen hrast sa kandiranim bademima
OKUS – svježe slatki moment sa notom džema od šljiva. Dugotrajan , slastan i elegantan
HRANA – wok s piletinom, koštunjičavim voćem i umak od soje, pečeni odojak, te pita od oraha
