PRIČE IZ BOLNICE

RADIOLOG MARIN SMILOVIĆ Medicina je obiteljsko nasljeđe, ali radiologija je moj put

Na radiologiju mladi specijalist ove medicinske grane Marin Smilović iz Čakovca gleda kao na detektivski posao - sakupljajući informacije i analizirajući tragove dolazi do rješenja zagonetki ljudskog tijela, a o svojem pozivu govori u našoj ovotjednoj ‘Priči iz bolnice’

Kao dijete dvoje liječnika, Čakovčanin Marin Smilović, dr. med. (34) dobro je znao sve negativne strane medicinske profesije – od brojnih sati provedenih za knjigama, velike odgovornosti i stresa, sve do odsutnosti od obitelji tijekom specijalizacije i kasnije 24-satnih dežurstava, i tijekom vikenda i praznika.

No, zagonetka zvana ljudsko tijelo i principi po kojima ono funkcionira, a naposljetku i obolijeva, intrigirala ga je još od malih nogu i rano je, kaže, čvrsto odlučio da će medicina biti i njegov životni put i da želi postati liječnik.

MEDICINSKI GEN

– Bilo je, doduše, nekih ideja da upišem glumu, ali to je više zbog moje osobnosti jer sam uvijek volio nasmijavati ljude i družiti se, vedro pojašnjava mladi liječnik.

Od roditelja, uglednih liječnika Višnje i Joška Smilovića, epidemiologinje i ortopeda, osim ‘medicinskog gena’ naslijedio je i altruističan poriv za nesebičnim pomaganjem drugima, pa je nakon Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec – umjesto Akademije za umjetnost i kulturu – ipak upisao Medicinski fakultet u Zagrebu.

Nakon diplome, staž je započeo u Županijskoj bolnici Čakovec, gotovo godinu dana je kao sekundarac proveo na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, pa specijalizaciju odradio u našoj Bolnici, Kliničkoj bolnici Dubravi i u Klinici za dječje bolesti Zagreb. U siječnju prošle godine i službeno je postao specijalist radiologije, te je od veljače u čakovečkoj Bolnici zaposlen kao klinički radiolog na Odjelu za radiologiju i ultrazvuk.

– Tijekom staža i rada na OHBP-u vrtjelo mi se nekoliko ideja što bih mogao specijalizirati, od psihijatrije, ortopedije i traumatologije, svo do sudske medicine i radiologije. Volio sam rad u operacijskoj sali sa svojim ocem koji je specijalist ortopedije, no na kraju je ipak prevagnulo na stranu radiologije, prvenstveno jer sam želio krenuti svojim putem. I nisam pogriješio. Radiologija je vrlo zanimljiva djelatnost u koju su uključene gotovo sve ostale specijalnosti i bolesna stanja te se može pomoći pacijentima i kolegama, pojašnjava dr. Smilović kako je pronašao svoju medicinsku nišu.

DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA

Jedan od razloga zbog kojih ga je privukla bilo je i to što je, kaže, radiologija usko vezana uz razvoj tehnologije, ali i zbog mogućnosti rada u operacijskoj sali kroz intervencijsku radiologiju koju u budućnosti planira i subspecijalizirati.

– Intrigira me zbog mogućnosti rješavanja patoloških stanja minimalno invazivnim pristupom uz pomoć slikovnog navođenja (rendgen, CT, MR, ultrazvuk). Uz dijagnostiku, u ovoj subspecijalnosti postoje i terapijski postupci koji pružaju izravno liječenje a uključuju isporuku lijekova putem katetera, postavljanje medicinskih uređaja (stentova), angioplastiku suženih krvnih žila, ablaciju manjih tumora i druge zahvate… Koliko je sama tehnologija napredovala govori najnoviji razvoj umjetne inteligencije koja radiologu sugerira moguće diferencijalne dijagnoze na temelju strojnog učenja (eng. machine learninga) i analize različitih uzroka iz velikih baza podataka te se time ubrzava rad i smanjuje mogućnost pogreške. Naravno, i dijagnostičke metode kao što su magnetska rezonancija, kompjuterska tomografija ili ultrazvuk iznimno napreduju u smislu bolje razlučivosti, prikaza, analize i brzine, a sve to omogućuje bolji i obuhvatniji pristup pacijentu, pojašnjava mladi radiolog.

No, iako je tehnologija neodvojiva od radiologije, osobito danas uz izvrsnu kvalitetu prikaza i mogućnosti snimanja različitih dijelova tijela do najsitnijih detalja, radiolog je naposljetku taj koji snimke očitava i daje svoje mišljenje. Uz tehnologiju, važno je i ‘oko’.

– Zato je potrebna konstantna edukacija i praćenje najnovijih smjernica, a posebno je važno i iskustvo jer tek kad prođe kroz tisuće i tisuće pregleda, ‘oko’ se navikne i nauči pronaći i najsuptilnije promjene koje mogu ukazivati na neka patološka stanja. Naravno, u sklopu kliničke radiologije treba poznavati i patofiziologiju raznih stanja, pa se boljim radiologom postaje i edukacijom i suradnjom s drugim specijalnostima, pojašnjava dr. Smilović i dodaje da je uvijek povlačio analogiju između radiologije i detektivskog posla, jer se sakupljajući informacije i analizirajući tragove dolazi do rješenja, odnosno prave dijagnoze.

VANI SI UVIJEK STRANAC…

Kako liječnika svih profila manjka, a radiolozi su pri vrhu tih lista i u Hrvatskoj i u inozemstvu, ni Marina nisu zaobišle primamljive ponude, iz Švedske, Danske, čak i Australije. No, sa suprugom Melani, također liječnicom i uskoro prvom specijalisticom dječje i adolescentske psihijatrije u Međimurju, odlučio je po završetku studija ostati u Čakovcu i tu zasnovati obitelj.

– Koliko čujem od kolega koji rade u inozemstvu, financijski je višestruko bolje i sustav je puno uređeniji, ali svi priznaju da im nedostaje taj naš mentalitet i druženja. Moj mlađi brat Dinko, još jedan liječnik u našoj obitelji, ali znanstvenog usmjerenja – kao neuroznanstvenik radi na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga – jedno je vrijeme radio u Frankfurtu pa iz prve ruke znam da nije sve baš tako bajno. Na kraju krajeva, vani si uvijek stranac. No, nadam se da će se i kod nas situacija poboljšati, što se već dijelom i događa pa će i taj financijski dio biti bolji, nada se naš sugovornik.

A LISTE ČEKANJA?

Kad je riječ o radiološkim i ultrazvučnim pregledima, i u našoj je Bolnici nezaobilazno pitanje lista čekanja. Zbog manjka liječnika u cijeloj zemlji, na neke dijagnostike poput MR-a ili color dopplera doista se čeka duže, pojašnjava dr. Smilović, no svi djelatnici Odjela, u suradnji s ravnateljstvom Bolnice, trude se smanjiti liste kako bi svi pacijenti na vrijeme dobili željene termine.

– Pogotovo u slučaju onkoloških pacijenata i djece, za njih uvijek nađemo najbliži mogući termin. Svima nam je u interesu da pacijenti čim manje pate te da nastave liječenje, pojašnjava.

‘LEGAČI’, ROLE I PUTOVANJA

A kad svuče bijelu kutu, Marin se posvećuje svojoj obitelji – supruzi Melani s kojom je još od prve godine studija, te osmogodišnjoj kćerki Lauri i petogodišnjem sinu Luki.

– Kad ne radim obožavam provoditi vrijeme s djecom, igrati se, šetati i čitati… Jedan od hobija mi je i skupljanje i građenje LEGO kocki s Lukom. Otkako je porastao i pokazao interes za legače, vratila se i moja strast iz djetinjstva pa sada zajedno slažemo i igramo se. S Laurom se volim rolati i klizati, a nekad me uključi i u svoje plesne koreografije (smijeh). Nekoć sam trenirao inline hokej no za to više, nažalost, nemam vremena. Obožavam putovati i već sam posjetio brojne zemlje diljem svijeta, poput SAD-a, Kanade, Kine, Ukrajine i mnogih europskih zemalja, ali zbog pandemije su putovanja na čekanju. Obožavam i životinje pa imamo prekrasnog psa Zimu, mačku Lunu i kornjaču Marleyja, a kao ljubitelj tehnologije, u slobodno vrijeme volim zaigrati neku igricu na računalu, staviti naočale za virtualnu stvarnost i izgubiti se u nekom magičnom svijetu…

Najnovije