Na radiologiju mladi specijalist ove medicinske grane Marin Smilović iz Čakovca gleda kao na detektivski posao - sakupljajući informacije i analizirajući tragove dolazi do rješenja zagonetki ljudskog tijela, a o svojem pozivu govori u našoj ovotjednoj ‘Priči iz bolnice’
Kao dijete dvoje liječnika, Čakovčanin Marin Smilović, dr. med. (34) dobro je znao sve negativne strane medicinske profesije – od brojnih sati provedenih za knjigama, velike odgovornosti i stresa, sve do odsutnosti od obitelji tijekom specijalizacije i kasnije 24-satnih dežurstava, i tijekom vikenda i praznika.
No, zagonetka zvana ljudsko tijelo i principi po kojima ono funkcionira, a naposljetku i obolijeva, intrigirala ga je još od malih nogu i rano je, kaže, čvrsto odlučio da će medicina biti i njegov životni put i da želi postati liječnik.
MEDICINSKI GEN
– Bilo je, doduše, nekih ideja da upišem glumu, ali to je više
zbog moje osobnosti jer sam uvijek volio nasmijavati ljude i
družiti se, vedro pojašnjava mladi liječnik.
Od roditelja, uglednih liječnika Višnje i Joška Smilovića, epidemiologinje i ortopeda, osim ‘medicinskog gena’ naslijedio je i altruističan poriv za nesebičnim pomaganjem drugima, pa je nakon Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec – umjesto Akademije za umjetnost i kulturu – ipak upisao Medicinski fakultet u Zagrebu.
Nakon diplome, staž je započeo u Županijskoj bolnici Čakovec,
gotovo godinu dana je kao sekundarac proveo na Objedinjenom
hitnom bolničkom prijemu, pa specijalizaciju odradio u našoj
Bolnici, Kliničkoj bolnici Dubravi i u Klinici za dječje bolesti
Zagreb. U siječnju prošle godine i službeno je postao specijalist
radiologije, te je od veljače u čakovečkoj Bolnici zaposlen kao
klinički radiolog na Odjelu za radiologiju i ultrazvuk.
– Tijekom staža i rada na OHBP-u vrtjelo mi se nekoliko ideja što bih mogao specijalizirati, od psihijatrije, ortopedije i traumatologije, svo do sudske medicine i radiologije. Volio sam rad u operacijskoj sali sa svojim ocem koji je specijalist ortopedije, no na kraju je ipak prevagnulo na stranu radiologije, prvenstveno jer sam želio krenuti svojim putem. I nisam pogriješio. Radiologija je vrlo zanimljiva djelatnost u koju su uključene gotovo sve ostale specijalnosti i bolesna stanja te se može pomoći pacijentima i kolegama, pojašnjava dr. Smilović kako je pronašao svoju medicinsku nišu.
DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA
Jedan od razloga zbog kojih ga je privukla bilo je i to što je,
kaže, radiologija usko vezana uz razvoj tehnologije, ali i zbog
mogućnosti rada u operacijskoj sali kroz intervencijsku
radiologiju koju u budućnosti planira i
subspecijalizirati.
No, iako je tehnologija neodvojiva od radiologije, osobito danas uz izvrsnu kvalitetu prikaza i mogućnosti snimanja različitih dijelova tijela do najsitnijih detalja, radiolog je naposljetku taj koji snimke očitava i daje svoje mišljenje. Uz tehnologiju, važno je i ‘oko’.
– Zato je potrebna konstantna edukacija i praćenje najnovijih smjernica, a posebno je važno i iskustvo jer tek kad prođe kroz tisuće i tisuće pregleda, ‘oko’ se navikne i nauči pronaći i najsuptilnije promjene koje mogu ukazivati na neka patološka stanja. Naravno, u sklopu kliničke radiologije treba poznavati i patofiziologiju raznih stanja, pa se boljim radiologom postaje i edukacijom i suradnjom s drugim specijalnostima, pojašnjava dr. Smilović i dodaje da je uvijek povlačio analogiju između radiologije i detektivskog posla, jer se sakupljajući informacije i analizirajući tragove dolazi do rješenja, odnosno prave dijagnoze.
VANI SI UVIJEK STRANAC…
Kako liječnika svih profila manjka, a radiolozi su pri vrhu tih
lista i u Hrvatskoj i u inozemstvu, ni Marina nisu zaobišle
primamljive ponude, iz Švedske, Danske, čak i Australije. No, sa
suprugom Melani, također liječnicom i uskoro
prvom specijalisticom dječje i adolescentske psihijatrije u
Međimurju, odlučio je po završetku studija ostati u Čakovcu i tu
zasnovati obitelj.
A LISTE ČEKANJA?
Kad je riječ o radiološkim i ultrazvučnim pregledima, i u našoj je Bolnici nezaobilazno pitanje lista čekanja. Zbog manjka liječnika u cijeloj zemlji, na neke dijagnostike poput MR-a ili color dopplera doista se čeka duže, pojašnjava dr. Smilović, no svi djelatnici Odjela, u suradnji s ravnateljstvom Bolnice, trude se smanjiti liste kako bi svi pacijenti na vrijeme dobili željene termine.
– Pogotovo u slučaju onkoloških pacijenata i djece, za njih uvijek nađemo najbliži mogući termin. Svima nam je u interesu da pacijenti čim manje pate te da nastave liječenje, pojašnjava.
‘LEGAČI’, ROLE I PUTOVANJA
A kad svuče bijelu kutu, Marin se posvećuje svojoj obitelji –
supruzi Melani s kojom je još od prve godine studija, te
osmogodišnjoj kćerki Lauri i petogodišnjem
sinu Luki.
– Kad ne radim obožavam provoditi vrijeme s djecom, igrati se,
šetati i čitati… Jedan od hobija mi je i skupljanje i građenje
LEGO kocki s Lukom. Otkako je porastao i pokazao interes za
legače, vratila se i moja strast iz djetinjstva pa sada zajedno
slažemo i igramo se. S Laurom se volim rolati i klizati, a nekad
me uključi i u svoje plesne koreografije (smijeh). Nekoć sam
trenirao inline hokej no za to više, nažalost, nemam vremena.
Obožavam putovati i već sam posjetio brojne zemlje diljem
svijeta, poput SAD-a, Kanade, Kine, Ukrajine i mnogih europskih
zemalja, ali zbog pandemije su putovanja na čekanju. Obožavam i
životinje pa imamo prekrasnog psa Zimu, mačku Lunu i kornjaču
Marleyja, a kao ljubitelj tehnologije, u slobodno vrijeme volim
zaigrati neku igricu na računalu, staviti naočale za virtualnu
stvarnost i izgubiti se u nekom magičnom svijetu…
