Na neočekivani problem naišla je Udruga za zaštitu međimurskih prehrambenih autohtonih proizvoda koja već godinama radi na dobivanju oznake zemljopisnog podrijetla za bučino ulje i meso z tiblice. Prijedlog da se ulje dobiveno od sjemenki buča, ili tikava kako se zovu u tom kraju, nazove “Međimursko koščično ulje”, nije prošao jer nema pisanih dokaza da se taj naziv koristio u Međimurju!
– Pretraženi su dokumenti i drugi pisani materijali u Muzeju Međimurja, Državnom arhivu u Štrigovi i listu Međimurje, prelistane su i kuharice, no osim u par članaka u novinama s kraja 70-ih i početka 80-ih godina nigdje se ne spominje koščično ulje. Svugdje se koristi naziv bučino ulje, iako se riječ buča u Međimurju nikad nije koristila – kaže Zoran Štefulj, predsjednik Udruge, koji je ovih dana izabran na još jedan četverogodišnji mandat. Na žalost, u Ministarstvu poljoprivrede u postupku zaštite ne priznaju usmenu predaju, već se mora priložiti pisani trag stariji od 25 godina.
– Jedina je šansa da netko u kuharici starijoj od 25 godina u roku od tjedan dana pronađe izraz koščično ulje. Moja baka je taj naziv zapisivala u bilježnicama i na rubovima knjiga, no to se ne priznaje – pojašnjava Štefulj. Nemajući druge, Upravni odbor odlučio je da se u zaštitu krene s nazivom “Međimursko bučino ulje”, a da u podnaslovu piše “Koščično ulje iz Međimurja”.
Međimurci žele zaštititi i meso z tiblice. I tu je bilo problema s dokumentacijom, no uspjelo se pronaći dovoljno starog materijala, od jelovnika iz negdašnje “Međimurske hiže” i kataloga s “Dana međimurske kuhinje” do nekoliko kuharica.
